U vanjskoj politici predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, Izrael je dugo izgledao kao izuzetak – država koja je uživala podršku čak i kada njene politike nisu bile u skladu s američkim interesima ili načelom „Amerika na prvom mjestu“. No, sve je više znakova da bi se i to moglo promijeniti, piše Foreign Policy.
Izrael ima brojne zagovornike u Trumpovom najužem krugu – od šefa američke diplomatije Marca Rubija, preko izaslanika za Bliski istok Stevea Witkoffa, do ambasadora u Izraelu Mikea Huckabeea. Sam izraelski premijer Benjamin Netanyahu godinama je vješto laskao Trumpu – od imenovanja naselja po njegovom imenu do javnog veličanja njegovih odluka.
Podršku ima i u republikanskom Kongresu i u medijima naklonjenim Trumpu poput Fox Newsa i Newsmaxa. Upravo ta kombinacija pridobila je Trumpa da se ovog ljeta pridruži izraelskom pokušaju uništenja iranskog nuklearnog programa.
Rizik od zaokreta
Trump je, međutim, poznat po naglim zaokretima. Na meti njegovih kritika već su se našli i bliski saveznici poput Kanade, Njemačke ili Velike Britanije. Nakon godina hvalospjeva upućenih Moskvi i Vladimiru Putinu, sada ga otvoreno proziva i zahtijeva da Ukrajina povrati sav svoj teritorij.
Razlike između američke i izraelske politike već se jasno vide. Washington je sklopio poseban dogovor s Hutijima u Jemenu, uprkos njihovim napadima na Izrael, dok se u Siriji Trump približio predsjedniku Ahmedu al-Šari, kojeg Izrael i dalje napada.
Najveće žarište ipak ostaje Gaza. Trump traži dogovor kojim bi Hamas oslobodio taoce, dok Netanyahu insistira na potpunom uništenju Hamasa – cilju koji je teško ostvariv. Trump je nedavno poručio da ne bi dopustio izraelsku aneksiju Zapadne obale, najavivši i američki plan za Gazu koji uključuje korake ka palestinskoj državnosti.
Trump voli pobjednike
Trump se uvijek poistovjećuje s pobjednicima. Dok su izraelski udari na Iran ojačali njegovu podršku, dugotrajni rat u Gazi koji proizvodi humanitarnu katastrofu mogao bi imati suprotan učinak. Prema navodima američkih medija, Trump je bio bijesan na Netanyahua zbog izraelskog napada na Katar, savezničku državu u kojoj su stacionirane američke trupe.
Njegova osobna ljutnja prema izraelskom premijeru nije nova. Još 2020. godine, kada je Netanyahu čestitao Joeu Bidenu na pobjedi, Trump ga je optužio za nelojalnost i opsovao u intervjuu.
Unutar republikanskog establišmenta podrška Izraelu ostaje snažna, ali u samom MAGA pokretu stavovi su sve podijeljeniji. Kongresnica Marjorie Taylor Greene izraelske akcije u Gazi nazvala je „genocidom“, dok je konzervativni komentator Tucker Carlson poručio da SAD treba „pustiti Izrael da se sam bori“.
Slabljenje podrške – ozbiljan udarac Izraelu
Podrška Izraelu među mlađim Amerikancima ionako je u padu – manje od 10 posto onih mlađih od 34 godine ima pozitivan stav o Netanyahuu i izraelskoj politici u Gazi.
Analitičari smatraju da bi Trumpovo „okretanje leđa“ prije značilo javne kritike, smanjenu podršku i tvrdo pregovaranje, nego potpuni raskid odnosa. Malo je vjerovatno da bi SAD ukinuo obavještajnu saradnju ili obustavio prodaju oružja Izraelu.
Netanyahu, s druge strane, poručuje da će Izrael radije ostati izoliran nego pristati na sigurnosne ustupke.
No, već i sama mogućnost da Washington oslabi podršku svom najbližem savezniku na Bliskom istoku predstavlja ozbiljan udarac izraelskoj diplomatiji i sigurnosti. U regiji gdje je vjerodostojnost ključna valuta, i prijetnja djelomičnog povlačenja SAD-a može Izrael koštati jednako kao i stvarni prekid potpore.