Američki plan za oslobađanje od kineske dominacije nad rijetkim zemnim metalima i ključnim komponentama industrije počinje, na polju u Južnoj Karolini. U blizini grada Sumter, gdje su nekad dominirali usjevi soje namijenjeni kineskom tržištu, danas nastaje nova industrijska tačka.
U centru priče je njemačka kompanija Vacuumschmelze, osnovana još 1923. godine u Hanauu i globalni lider u specijalnim magnetskim materijalima. Njena američka podružnica E-Vac proizvodi permanentne magnete – ključne komponente za električne motore, vjetroelektrane, borbene avione i dronove, piše njemački WiWo.
Njemačka kompanija prihvata izazov
Ti magneti, iako mali i naizgled beznačajni, predstavljaju temelj moderne industrije. Problem je što Kina kontroliše oko 90 posto njihove globalne proizvodnje i time odlučuje ko ih može dobiti, a ko ne.
Prekretnica dolazi 2022. godine, kada američki automobilski gigant General Motors odlučuje premjestiti proizvodnju motora u Sjevernu Ameriku i traži dobavljača magneta izvan Kine. Njemačka kompanija prihvata izazov.
Direktor Erik Eschen uspijeva osigurati oko 200 miliona eura subvencija za projekt u Sumteru, uz podršku Pentagona i poreske olakšice za zelenu tehnologiju. Zauzvrat, kompanija se obavezuje otvoriti najmanje 300 radnih mjesta i proizvoditi 1600 tona magneta godišnje, uz mogućnost brzog povećanja kapaciteta.
Projekt napreduje nevjerovatnom brzinom: zemljište je kupljeno u januaru 2024., gradnja počinje u martu, a proizvodnja je pokrenuta u jesen 2025. Eschen pritom naglašava da takvu brzinu administracije u Njemačkoj može samo sanjati, prenosi tportal.
Bessent hvali projekt
Američki ministar finansija Scott Bessent javno hvali projekt, ističući kako SAD zahvaljujući ovakvim ulaganjima konačno postaje neovisniji o kineskim sirovinama.
Ipak, iako se proizvodnja seli u SAD, ključni izazov ostaje: sirovine. Za izradu najjačih magneta potrebni su terbij i disprozij, tzv. teški rijetki metali, od kojih više od 90 posto dolazi iz Kine.
Kompanija zato traži alternative u Australiji, Kanadi, Brazilu i Africi, iako su skuplje, što se u Washingtonu očito smatra prihvatljivim troškom u zamjenu za sigurnost snabdijevanja.