"Bolja istina nego iluzije", upozorio je u četvrtak poljski premijer Donald Tusk, pozivajući na skepticizam prema motivima Donalda Trumpa kada tvrdi da Ukrajina može povratiti sve izgubljene teritorije.
Isto bi se moglo reći i za novi pristup predsjednika SAD prema Palestini, ali odjednom se optimisti vraćaju, jer se rješenje u obliku dvije države ponovo pojavljuje iz ruševina dvogodišnjeg rata u Gazi.
Američki izaslanik, Steve Witkoff, govori o 21-tački plana Bijele kuće za Palestinu za koji tvrdi da uživa široku podršku regionalnih lidera. Francuski predsjednik Emmanuel Macron kaže da je plan također kompatibilan s planom za Palestinu izloženim u Njujorškoj deklaraciji, koju je ovog sedmice podržala Generalna skupština UN-a.
Ali kako može postojati takvo podudaranje između ta dva plana, jednog američkog i jednog kojeg podržava UN i je li ovo samo još jedna privremena iluzija izazvana Trumpom?
Optimistična interpretacija kaže da je moguće da su Trumpov zet Jared Kushner i bivši britanski premijer Tony Blair konačno iskoristili svoj utjecaj unutar Bijele kuće, omogućivši novi način razmišljanja o danu kada rat u Gazi završi. Prema jednoj verziji tog plana, sam Blair bi predvodio tijelo nazvano Međunarodna tranziciona uprava za Gazu (Gaza International Transitional Authority) u trajanju od čak pet godina. To tijelo bi tražilo mandat UN-a da bude "najviša politička i pravna vlast“ u Gazi, analizira ugledni "The Guardian".
Ako zanemarimo ulogu Blaira, planovi koje podržavaju Trump i UN zaista imaju sličnosti koje bi mogle omogućiti njihovo usklađivanje. Na primjer, nijedan plan ne poziva na masovno raseljavanje Palestinaca iz Gaze. "Trumpova rivijera“, kod za prisilna ili dobrovoljna iseljavanja, nije podržana od strane Blaira i neprihvatljiva je za Egipat i Jordan.
Nijedan plan ne daje Hamasu ulogu u budućoj vlasti Palestine. Oba plana inzistiraju na razoružanju Hamasa, ali ne i na zabrani te organizacije. Palestinska uprava (PA), suparnik Hamasa sa sjedištem u Ramallahu, već dugo tvrdi da Hamas i druge naoružane frakcije moraju položiti oružje. „Ne želimo naoružanu državu“, rekao je predsjednik PA Mahmoud Abbas pred Generalnom skupštinom UN-a u četvrtak.
Također je tačno da oba plana polaze od toga da ne može biti daljnje izraelske aneksije na Zapadnoj obali i, prema Macronu, Trump se složio s tim tokom sastanka s arapskim liderima u utorak.
Njihova definicija aneksije
Mnogo toga ovisi o definiciji aneksije. Potpuno odbacivanje aneksije na Zapadnoj obali bio bi politički poraz za izraelski pokret naseljenika, ali upravo to zahtijevaju Ujedinjeni Arapski Emirati, a Trump će na tome morati insistirati ako želi podršku i investicije arapskih država.
Izraelski ministar vanjskih poslova, Gideon Sa’ar, rekao je da se rasprava ne vodi o aneksiji palestinske zemlje, već: "Može se raspravljati – ali još nije odlučeno – o primjeni izraelskog zakona na izraelske zajednice koje se nalaze tamo, a nisu pod upravom PA.“ To izgleda kao plan za preuzimanje kontrole nad zonom poznatom kao Područje C.
Ako Trump to odbaci, kako Macron i Blair očekuju, Netanyahu će to morati prihvatiti. Ali nakon toga, razlike između planova brzo izlaze na vidjelo.
Njujorška deklaracija, nastala nakon mjeseci francuske diplomatije, predviđa tehničku administraciju u trajanju od samo jedne godine kao početnu tranziciju, a zatim stavlja PA u centar nove, ujedinjene vlade koja pokriva Gazu, Zapadnu obalu i Istočni Jerusalem.
Američka zabrana Abbasu
Međutim, SAD su zabranile Abbasu čak i da putuje u New York, pa kako Washington može pristati da PA ikada preuzme kontrolu nad novom palestinskom državom?
Odgovor leži u mnogim uslovima koje PA mora ispuniti prema Trumpovom planu prije nego što preuzme vlast. Jedan diplomata kaže da prijedlog daje Izraelu mnoge prilike da stavi veto i uspori tranziciju ka palestinskoj samoupravi. Jedna verzija Trump/Blair plana predviđa tranziciju u kojoj bi administracije Gaze i Zapadne obale ostale odvojene – što PA kategorično odbija.
Slično, Njujorška deklaracija daje centralnu ulogu UN-ovoj agenciji za pomoć Palestincima (UNRWA) u obnovi – ali SAD i Izrael su usmjereni na njeno uništenje, uz neutemeljene tvrdnje da je riječ o terorističkoj organizaciji.
Postoje razgovori o tome da PA preuzme ulogu UNRWA-e, uz smanjenje fokusa na pravo Palestinaca na povratak. No, od oktobra 2023. Izrael vrši finansijski pritisak na PA uskraćivanjem poreznih prihoda koji joj pripadaju.
Dakle: kako bi Trump ikada mogao podržati ulogu organizacije koju Izrael pokušava uništiti? Odgovor je – reforma PA, fraza koja se u diplomatskim krugovima ponavlja više od 20 godina, ali nikada nije realizovana.
Elementi tog reformskog programa su dobro poznati: izbori za novog predsjednika, novi parlament, te obaveza da svi kandidati prihvate Povelju Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), uključujući pravo Izraela na postojanje – što je i način da se isključe kandidati koji podržavaju Hamas. Ostali elementi uključuju ukidanje plaćanja političkim zatvorenicima i promjene u školskom programu.
Kakva je zaprava realnost?
To su ogromni zahtjevi za organizaciju koja nije održala parlamentarne izbore od 2006. godine. Abbas se već suočava s protivljenjem planu da održi izbore za Nacionalno vijeće, tijelo koje nadgleda PLO, prvi put od 1964. Kritičari tvrde da isključuje one koji su vodili otpor protiv Izraela u protekle dvije godine. To je uvod u sukob koji će mjesecima trajati unutar palestinske politike.
Realnost je da niko ne zna kakvo će političko vodstvo Palestinaca izaći iz pustoši Gaze i spaljenih izbjegličkih kampova na Zapadnoj obali. Zato Trump favorizira tranziciono tehničko tijelo koje bi se savjetovalo s PA.
Zadnji dio slagalice je međunarodna stabilizacijska snaga, koju predviđaju i Trumpov i UN plan. U početku bi bila stacionirana na egipatsko-izraelskoj granici, a u Gazu bi ušla u koordinaciji s izraelskom i američkom stranom. To bi uključivalo postepeno povlačenje izraelskih snaga iz Gaze i predaju oružja Hamasa.
Obuka za palestinske sigurnosne snage bi počela u Egiptu, Jordanu i nekoliko islamskih zemalja, a ti bi oficiri direktno odgovarali PA.
Netanyahu već dugo insistira da neće biti palestinske države, a neki aspekti Blairovog plana nemaju karakteristike samouprave. Ali izraelski premijer još nije iznio nikakvu viziju onoga što dolazi nakon završetka rata u Gazi. Taj trenutak, kada će morati reći šta prihvata – brzo se približava, piše "The Guardian".