Neposredno prije ponoći u srijedu, američki predsjednik Donald Trump objavio je da su Izrael i Hamas postigli dogovor o prvoj fazi njegovog mirovnog plana za Gazu. Da li taj plan pokriva sve ključne tačke? Nikako. No, ove pregovore od početka pokreće upravo – optimizam.
Kroz dan su se širile glasine da bi dogovor mogao biti postignut do petka, a neki su govorili i o četvrtku navečer. Ispostavilo se da su svi pogriješili. Sporazum je došao brže nego što se očekivalo – objavio ga je sam Trump na svojoj društvenoj mreži. Iako nije bio fizički prisutan u Egiptu, predsjednik SAD-a bio je ključna figura u cijelom procesu.
Malo ko će osporiti da mu pripada zasluga za pokretanje ovog dogovora. Njegovi korijeni se mogu pronaći u izraelskom pokušaju da u Dohi eliminiše vodstvo Hamasa – napadu koji je propao, a koji je izazvao nezadovoljstvo Bijele kuće.
Nakon toga, arapske države su pojačale pritisak na Trumpa, pozivajući ga da obuzda izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i zaustavi rat. Tokom sastanka na marginama Generalne skupštine UN-a, Trump je prvi put ozbiljno razmotrio njihov apel. Upravo tada rođen je plan od 20 tačaka – osnova današnjeg mirovnog sporazuma.
Naravno, ne znamo sve detalje. Još nije jasno ko će u budućnosti upravljati Gazom, šta će se desiti s Hamasom, njegovim naoružanjem, niti kako će se odvijati izraelsko povlačenje iz Pojasa Gaze. Ali duh ovih razgovora uvijek je bio isti – da se prvo zaustavi krvoproliće i vrate taoci, a da se tek potom grade temelji novog mira.
U znak podrške, arapske države pozdravile su dogovor s velikim olakšanjem. Djelimično zbog suosjećanja prema palestinskom narodu, koji je pretrpio ogroman gubitak – više od 67.000 ljudi ubijeno je, a svaki deseti stanovnik Gaze je ranjen. No, još važnije, ovaj sporazum donosi tračak stabilnosti u regiji iscrpljenoj ratom i nesigurnošću.
Trumpov svjetonazor – da se sve svodi na biznis i pregovore – nailazi na odobravanje nekih arapskih lidera koji ga vide kao pragmatičan pristup diplomatiji. Jared Kushner, njegov zet i dugogodišnji saveznik arapskih država, odigrao je važnu ulogu u procesu.
Za Izraelce, ovaj trenutak ima tri presudne tačke. Prvo, taoci se vraćaju kući. Taj osjećaj u izraelskom društvu teško je opisati riječima – povratak svih 48 ljudi, živih i mrtvih, bit će duboko emotivan čin. Drugo, izraelski vojnici više neće ratovati u sukobu koji je, čak i među visokim oficirima, sve više djelovao besmisleno. Treće, raste empatija prema stanovnicima Gaze, uz spoznaju da je međunarodni ugled Izraela ozbiljno narušen.
Naravno, ima i onih koji smatraju da je dogovor previše blag. Krajnja desnica u izraelskoj vladi već kritikuje sporazum, tvrdeći da “Hamas nije dovoljno kažnjen” i da je to “popuštanje teroristima”. Postoji čak mogućnost da ovaj dogovor uzdrma Netanyahuovu vladu.
No, uprkos svemu, većina ljudi – u Izraelu, Gazi, širom Bliskog istoka i svijeta – dočekala je vijest s olakšanjem. Rat koji je trajao dvije godine možda još nije gotov, ali za trenutak barem, u zraku se osjeća nada.
Kakav god bio ishod, činjenica da su oružja utihnula barem na neko vrijeme, za mnoge je – svjetionik optimizma.