Američki predsjednik Donald Trump razmatra mogućnost da Ukrajini isporuči rakete tipa Tomahawk, prema riječima njegovog potpredsjednika, JD Vancea.
"Upravo sada vodimo razgovore o tom pitanju", rekao je Vance za emisiju Fox News Sunday, dodavši da će Trump donijeti konačnu odluku.
Trumpov izaslanik za Ukrajinu, Keith Kellogg, istog dana je izjavio da vjeruje kako Ukrajina ima ovlaštenje da gađa duboko unutar teritorije Rusije.
Iskoristite mogućnost
"Iskoristite mogućnost da udarite duboko. Ne postoje takozvana utočišta", rekao je.
Kellogg je kasnije pojasnio da se njegova izjava odnosila isključivo na javne istupe Vancea i američkog državnog sekretara Marca Rubija, a ne na nove uvide u razmišljanja Bijele kuće.
Ipak, Trumpov tim ili zaista ozbiljno razmatra isporuku Tomahawka – čija namjena podrazumijeva dugometne udare duboko unutar Rusije ili žele da svi tako misle.
Prije četrdeset tri dana, ruski predsjednik Vladimir Putin šetao je crvenim tepihom prema „Zvijeri“ u Aljasci. A sada Kremlj mora odgovarati na ideju da bi najefikasnija američka dalekometna raketa mogla biti isporučena neprijatelju za kojeg je Trump, prije samo sedam mjeseci, tvrdio da „nema nikakve adute, kaže se u analizi CNN-a.
Samo nekoliko dana nakon što je Trump na Truth Socialu objavio da bi Ukrajina mogla povratiti svu okupiranu teritoriju, ovo predstavlja još jedan politički zaokret od 180 stepeni, ali ovoga puta s ozbiljnom vatrenom moći.
Tomahawk rakete, koje su prvi put stekle slavu u Zaljevskom ratu 1991. godine, rezervirane su za najbliže saveznike SAD, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i Japan. Postoje četiri verzije, a najnovija, Block IV, omogućava prijenos uživo s cilja, pa se meta može mijenjati i tokom leta.
SAD ne bi direktno isporučile oružje, već bi ga prodale evropskim zemljama, koje bi ga potom proslijedile Kijevu.
Ali, nema sumnje, to neće umanjiti zabrinutost Moskve da Trumpova administracija drastično eskalira situaciju i značajno unapređuje ukrajinske vojne kapacitete.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij malo je govorio o onome što je nazvao „osjetljivom temom“. Zna da je Ukrajina već koristila dalekometne dronove koji su oštetili ruske rafinerije do te mjere da su nestašice goriva u toj zemlji postale stvarnost.
Jasno je da Kijev već može udarati duboko u dijelove Rusije gdje je rat trebao ostati daleka pojava za koju su siromašni ginuli. Pokazali su kako domišljatost može zamijeniti premoć sile i tehnologije, na primjer upotrebom sitnih dronova skrivenih u kontejnerskim smještajima da bi pogodili sibirske aerodrome u operaciji Spider Web.
Nova dimenzija
Ipak, rakete Tomahawk predstavljale bi sasvim novu dimenziju izazova za rusku protivvazdušnu odbranu. Vladine zgrade u Moskvi i impozantna infrastruktura Ministarstva odbrane mogle bi postati otvorene mete.
Da li plan njeguje ono što taktičari zovu „strateška dvosmislenost“? Da li će se dopustiti da rastuće ukrajinske zalihe dalekometnih projektila preuzmu odgovornost za udare Tomahawkom, ili obratno? Krhotine s projektila će vjerovatno otkriti stvarnog počinitelja. Malo je vjerovatno da će američko učešće ostati skriveno, pa će Moskva biti prinuđena pokušati uzvratiti na isti način.
Ali postoje dva trenutka iz prošlosti koja možda mogu pomoći u predviđanju smjera ove nove prijetnje eskalacijom. Prvi je posljednje veliko pojačanje naoružanja za Ukrajinu iz Washingtona, odluka Bidenove administracije da dozvoli Kijevu upotrebu raketa ATACMS za udare duboko unutar Rusije.
Putin je na to odgovorio ispaljivanjem novije rakete Oreshnik na Dnjipro, gađajući uglavnom napušteno skladište.
Uređaj je zvučao zastrašujuće – navodno novi, nuklearno sposobni srednjeg dometa balistički projektil (IRBM), ispaljivan s više konvencionalnih bojevih glava, o čijim je sposobnostima Kremlj tvrdio da može probiti evropsku odbranu.
Ukrajinski stručnjaci tvrdili su da je uređaj varijacija starijeg modela RS26, a pokazali su mi i dijelove koji su izgledali kao zastarjeli ventili u njegovoj elektronskoj šemi u skladištu u Kijevu. Ukratko, nije djelovao kao veliki tehnološki iskorak ili zastrašujuća demonstracija snage, nego više kao blaga nuklearna prijetnja kao odgovor na nesumnjivu eskalaciju SAD. Ogroman manjak ruskih resursa nakon tri i po godine rata mogao bi dovesti do jednako neefikasnog odgovora na eventualnu upotrebu Tomahawka.
Drugi presedan ide manje u prilog Ukrajini. Posljednji put kada je Trumpova administracija zaprijetila eskalacijom koja bi premašila onu njegove prethodnice, bilo je to uvođenje sekundarnih sankcija Indiji i Kini zbog kupovine ruske nafte, kao odgovor na višemjesečnu neiskrenu rusku diplomatiju. Takva široka primjena tarifa bila bi oštriji potez od bilo čega što je Joe Biden razmatrao. Zapravo, 50% tarifa trenutno je na snazi prema Indiji. Ali Trump je zahtijevao da Evropa prestane kupovati ruske ugljikovodike ukoliko želi ići dalje. Do sada se suzdržavao.
To bi mogao biti i ishod debate o Tomahawku. Da kada dođe do Trumpove „konačne odluke“, on slijedi svoju uobičajenu sklonost da odgodi najrazornije mjere i održi naizgled trajni, gotovo zagonetni odnos – svoje prijateljstvo s Putinom.