Sjedinjene Američke Države ušle su u sukob s maksimalističkim ciljevima, a iz njega izlaze s pragmatičnom odlukom o okončanju konflikta uprkos političkoj cijeni koju će platiti, piše britanski Guardian.
Kako kaže stara poslovica: nijedan ratni plan ne preživljava prvi kontakt s neprijateljem. Donald Trump je započeo rat s Iranom s jasnim namjerama – eliminisanjem nuklearnog programa te zemlje, uništavanjem njenog programa balističkih raketa i prekidom podrške regionalnim vojnim grupama, uključujući Hezbolah i Hamas.
Međutim, iz sukoba izlazi samo s obećanjem Irana da neće napraviti bombu i da će nastaviti nuklearne pregovore. U pisanom memorandumu o razumijevanju (MOU) nema ni spomena o programu balističkih raketa, dok Hezbolah slavi "pobjedu" jer je sporazumom uspostavljen prekid vatre u Libanu, gdje je Izrael prethodno zauzeo dio teritorije kao "tampon zonu".
Hormuški moreuz kao ključni adut Teherana
Glavni adut Irana na kraju je bio Hormuški moreuz. Skoro svaka prethodna simulacija rata predviđala je da će Iran brzo odsjeći ovaj vodeni put. Kako bi ponovo otvorila moreuz, američka administracija bila je prisiljena odustati od svojih širih ciljeva ili se suočiti s onim što je Trump nazvao "svjetskom depresijom".
Barbara Leaf, stručnjakinja s Instituta za Bliski istok i bivša pomoćnica američkog državnog sekretara za pitanja Bliskog istoka, istakla je da su SAD ušle u rat s "katastrofalno nerealnim procjenama otpornosti iranskog režima", kao i njihove spremnosti da zauzmu Hormuški moreuz i napadnu američke i strane objekte u Zaljevu. Prema njenim riječima, brza eskalacija ekonomskih problema na globalnom nivou, koja je na kraju pogodila i američke potrošače, učinila je ovaj rat potpuno neodrživim.
Sada se Trump suočava s ozbiljnim problemom jer ne želi povratak ratovanju, ali je istovremeno odbacio veliki dio prednosti i uticaja koje je mogao imati da je rat završio u prvoj ili drugoj sedmici.
Oštre kritike unutar vlastite stranke
Bilo je jasno da je Trumpova administracija danima oklijevala da objavi tekst memoranduma. Detalje je u srijedu konačno pročitao visoki zvaničnik administracije tokom brifinga, ali Bijela kuća još uvijek nije objavila kopiju dokumenta na internetu. Razlog za to je jasan – mnogi unutar Trumpove vlastite stranke žestoko se protive ovom dogovoru.
Odlazeći američki senator Bill Cassidy iz Louisiane nazvao je ovaj potez "najvećom vanjskopolitičkom greškom u posljednjim decenijama", dodavši da se "Reagan okreće u grobu" jer iranske nuklearne ambicije nisu obuzdane, a Teheran je naučio da prijetnje Hormuškim moreuzom pale. Republikanski senator iz Sjeverne Karoline, Thom Tillis, takođe je poručio da objavljenih 14 tačaka sporazuma nisu dovoljne da bi se ovaj dogovor proglasio dobrim.
U nekim trenucima činilo se da Trump čak ponavlja iranske argumente. Izjavio je da, ako američki saveznik Saudijska Arabija ima balističke rakete, onda i Iran ima pravo da ih posjeduje. Kada je riječ o iranskom obogaćivanju uranijuma, Trump je dodao da je teško zabraniti to nekoj zemlji u svrhe električne energije ako druge susjedne države već imaju tu mogućnost, te da se mora koristiti "malo zdravog razuma".
Na kraju, sporazum predstavlja pragmatičnu odluku Trumpove administracije da se konflikt mora završiti što je brže moguće, bez obzira na političku štetu. Robert Malley, bivši zvaničnik State Departmenta, zaključio je da je ovaj memorandum o razumijevanju daleko bolji od bilo koje druge ponuđene alternative.