Avantura predsjednika SAD Donalda Trumpa s promjenom režima u Venezueli prijeti da se pretvori u strategijski, politički i pravni haos.
Trump je u ponedjeljak navečer okupio najviše zvaničnike za nacionalnu sigurnost i saradnike na sastanku u Ovalnom uredu, pokušavajući definirati naredne korake u obračunu koji mu sve više izmiče kontroli – kako unutar osiromašene, ali naftom bogate države, tako i u samom Washingtonu, piše CNN.
Prije tih razgovora, predsjednik Venezuele Nicolás Maduro, kojeg SAD smatra diktatorom, prkosno je plesao pred velikom masom pristalica u Caracasu, na otvorenom skupu nalik Trumpovim mitinzima, razbijajući ranije glasine da je pristao na američke pozive da napusti zemlju. "Ne želimo mir robova, niti mir kolonija", poručio je Maduro.
Ionako krhka domaća politička osnova Trumpove kampanje dodatno slabi jer Bijela kuća ne uspijeva ugušiti rastuću kontroverzu oko naknadnog američkog napada koji je, kako se navodi, ubio preživjele članove posade navodnog narkotrafikantskog broda na Karibima. Trumpovi demokratski kritičari u Kongresu upozoravaju na mogućnost ratnog zločina. Istovremeno, i nekoliko moćnih republikanaca je uzdrmano i signalizira rijetku spremnost da se administracija temeljito istraži.
Američki sukob s Venecuelom sada počinje u potpunosti zaokupljati Washington, nakon više od četiri mjeseca eskalirajućeg političkog, ekonomskog i vojnog pritiska, utjelovljenog u masivnoj prisutnosti najvećeg nosača aviona na svijetu, USS Gerald R. Ford, i čitave armade američkih brodova u vodama ispred Venecuele.
Sve je više pažnje usmjereno na ulogu ministra odbrane Petea Hegsetha u napadima na čamce. Bivši voditelj Fox Newsa bio je kontroverzan izbor za čelo Pentagona, a njegov nedostatak iskustva, oštar nastup i odbacivanje dijela etičkih i pravnih zaštita vojske prijete da ga pretvore u politički teret za predsjednika, dok demokrate traže njegovu ostavku.
No, šire gledano, Madurino prkošenje stavlja Trumpa, Hegsetha, predsjednika Združenog štaba generala Dana Cainea, državnog sekretara Marca Rubija i druge visoke zvaničnike pred sve dublju stratešku dilemu.
Trump se služi ratobornom retorikom. U četvrtak je zaprijetio da će napadi na ciljeve narkokartela na kopnu u Venecueli početi 'vrlo brzo'. U subotu je izjavio da bi se zračni prostor zemlje trebao smatrati zatvorenim. Ali Maduro nije odstupio. Američki predsjednik – koji je ranije bio osjetljiv na sugestije da 'uzmiče' nakon prijetnji – sada mora razmotriti da li njegova zveckanja oružjem gube vjerodostojnost bez demonstracije vojne sile koja bi ga uvukla u još jedan inostrani sukob.
Maduro prkosi američkim 'opcijama' za odlazak
Washington se nada da će vojno gomilanje toliko uplašiti Madura da prihvati egzil ili da ga njegovi generali iz unutarnjeg kruga svrgnu. Trump je u nedjelju potvrdio da je nedavno telefonom razgovarao s Madurom – ali venezuelanski lider je ostao na mjestu. Opozicioni političar David Smolansky rekao je za CNN da su Sjedinjene Države ranije Maduru nudile 'opcije' za odlazak iz zemlje.
Neuspjeh da se režim dosad slomi testirat će Trumpovu spremnost da ispuni prijetnju kako će ići 'težim putem', dok Maduro, po svom običaju, razvlači pregovore i krize kako bi iscrpio volju protivnika.
Madurovo tvrdoglavo držanje otvara i pitanje da li bi ikakav nivo američkog pritiska, osim direktne vojne akcije, uopće mogao poljuljati njegov režim. Jedna mogućnost je da administracija potcjenjuje snagu Madurine baze moći – česta greška američkih vlada koje su se nadale kolapsu totalitarnih protivnika. Maduro se nada da će Trump izgubiti strpljenje, okrenuti se unutarnjim krivcima i tražiti vlastiti izlaz.
Ako se Trump odluči za vojnu akciju, puna invazija Venezuele i dalje se čini nezamislivom. Ostaje pitanje ima li opcije koje bi ozbiljno uzdrmale Madurin sigurnosni aparat i promijenile političku jednačinu u Caracasu – ili bi napadi na navodne narkociljeve i vojne baze ojačali Madura, ujedinili javnost oko njega i učvrstili mu uvjerenje da može izdržati pritisak.
Izbori pred Trumpom su posebno dramatični jer bi relativno mirno svrgavanje Madura, koje bi donijelo slobodu milionima ljudi nakon dvije decenije diktature i obnovilo demokratiju, predstavljalo veliki vanjskopolitički trijumf. Poslalo bi poruku američke snage i odlučnosti i drugim protivnicima u regiji, uključujući Kubu, te pokazalo Kini i Rusiji da Trump čvrsto контролira svoje geopolitičko dvorište.
Ali ako Maduro preživi američko gomilanje snaga i intenzivan pritisak, to bi bio težak udarac za Trumpa. Njegov autoritet bi oslabio. Autokrate u Pekingu i Moskvi, koje Trump voli impresionirati, pažljivo bi to zabilježile. Predsjednici koji povlače nosače aviona iz Evrope i šalju ih pred obale Latinske Amerike uz ratobornu retoriku često sami sebi stvaraju ovakve testove vjerodostojnosti.
"Ovo je, po mom mišljenju, bio pokušaj da se pošalje signal i zastraši Madurova vlada kako bi on otišao ili bio svrgnut ako odbije da ode. To se nije dogodilo", rekao je za CNN Christopher Sabatini iz londonskog Chatham Housea.
"Ovo je trenutak 'sve ili ništa' za Donalda Trumpa – hoće li pokušati deeskalirati?“, dodao je Sabatini. „Sam se doveo u slijepu ulicu: hoće li nastaviti dodatno zaoštravati ili će pokušati pronaći neki pregovarački izlaz, ne samo za Madura nego i za sebe – proglasiti pobjedu i krenuti dalje?“
Još uvijek nije jasno koliko je Trump spreman riskirati da bi u Venecueli postavio američki naklonjenu vladu koja bi mogla prihvatiti masovni povratak migranata i učestvovati u unosnim naftnim i rudarskim poslovima koji podupiru njegovu vanjsku politiku.
Ogromna američka vatrena moć na Karibima mogla bi nanijeti katastrofalnu štetu venecuelanskoj infrastrukturi ili, kako administracija tvrdi, narkokartelima – iako većina fentanila kojim SAD opravdava svoje poteze u zemlju ulazi preko Meksika. Krstareće rakete, zračni udari s nosača ili avioni stacionirani u regiji mogli bi razbiti Madurove snage.
No svaki američki gubitak ili nenamjerne civilne žrtve mogli bi se politički obiti o glavu Trumpu, u trenutku kada ankete pokazuju da se velika većina Amerikanaca protivi vojnoj intervenciji u Venezueli.
Historija pokazuje i da su, čak i u ekstremnim okolnostima, diktatorski režimi građeni decenijama često otporniji nego što spolja izgleda. Vlada Venezuele se često opisuje kao višeslojna kriminalna struktura, čiji ključni akteri imaju ogroman finansijski interes da zadrže vlast. I dok mnogi izvana priželjkuju da će Trumpov pritisak dovesti do uspostave legitimne demokratije, neki analitičari strahuju da bi raspad vlasti donio haos, krvoproliće i dugotrajnu nestabilnost.
Zato nijedna opcija koju je Trumpov uži krug razmatrao u ponedjeljak ne dolazi bez ozbiljne cijene.
Bijela kuća u nervozi zbog drugog udara na čamac
Dok se mučila da pronađe jasniju vojnu strategiju, administracija se istovremeno branila od sve žešćih kritika zbog napada na čamac 2. septembra na Karibima, koji je otvorio ozbiljna pitanja o mogućem kršenju američkog i međunarodnog prava.
Mogućnost tzv. 'dvostrukog udara' posebno je problematična jer otvara sumnju da je drugi napad bio usmjeren na ubijanje preživjelih nakon prvog napada, dok više nisu predstavljali prijetnju. To bi moglo značiti kršenje ratnog prava i Ženevskih konvencija. Hegseth je u početku takve navode odbacio kao 'izmišljene, zapaljive i klevetničke'. Trump je potom rekao da njegov ministar 'nije rekao da treba pobiti sve', ali je dodao da on lično ne bi želio drugi udar.
Portparolka Bijele kuće Karoline Leavitt potom je potvrdila da je drugi udar ipak izvršen i da je naredbu dao admiral Frank M. ‘Mitch’ Bradley, komandant američkih specijalnih snaga. Nije, međutim, željela govoriti o prijetnji po američke vojnike prije tog udara.
Hegseth je kasnije stao u Bradleyjevu odbranu, rekavši da je admiral 'američki heroj'. No ako vojnici takve izjave shvate kao poruku da su pravne granice nejasne, to bi moglo narušiti lanac komandovanja i povjerenje oficira.
Demokratski kongresmen Ro Khanna rekao je da su mu pojedini republikanci priznali da su „zgroženi“ izvještajima o dvostrukom napadu i pozvao Hegsetha i Bradleya da svjedoče pred Odborom za oružane snage.
Republikanski predsjedavajući tog odbora Mike Rogers rekao je da bi takav napad, ako je izveden kako se opisuje, bio „ilegalan čin“.
Na kraju, odgovornost za cijelu misiju snosi vrhovni komandant – predsjednik. Trump se sve dublje uvlači u venezuelanski glib koji je sam stvorio i, čini se, ima sve manje dobrih opcija – i u Washingtonu i u Caracasu – kako da iz njega izađe.