Dok ministar odbrane Pete Hegseth uporno ponavlja da broj i intenzitet američkih udara na Iran neprestano raste, podaci koje dostavlja sama američka vojska pokazuju ritam operacija koji je u posljednje tri sedmice imao uspone i padove.
Hegseth se redovno pojavljuje na konferencijama za novinare zajedno s načelnikom Združenog štaba, generalom Danom Caineom, tvrdeći da će svaki naredni dan donijeti "do sada najsnažnije udare".
Retorika "stalnog ubrzanja"
Još 4. marta, tokom svog drugog brifinga o ratu koji je počeo 28. februara, Hegseth je najavio dolazak "sve većih i masovnijih valova" napada, ističući da Ministarstvo odbrane "ubrzava, a ne usporava" operacije.
„Iranske sposobnosti isparavaju iz sata u sat“, izjavio je tada. Slične tvrdnje ponovio je 10. marta, a potom i ovog četvrtka, rekavši da će današnji dan donijeti „najveći paket udara do sada, baš kao što je to bio i jučerašnji“.
Međutim, javno dostupni podaci Američke centralne komande (CENTCOM) ne potvrđuju ovaj svakodnevni rast. Stručnjaci sugerišu da bi razlog mogao biti održavanje brodova i aviona ili činjenica da je vojska već iscrpila unaprijed pripremljenu listu ciljeva te sada radi na identifikaciji novih.
Pitanje kontrole neba i sigurnosti plovidbe
Hegseth tvrdi da je SAD "odlučno pobijedio", da je iranska protivvazdušna odbrana "sravnjena", a industrijska baza "većinom uništena". Iako su iranske vojne sposobnosti nesumnjivo desetkovane, a lideri poput Alija Khameneija i Alija Larijanija ubijeni, situacija na terenu je složenija.
SAD se i dalje bori da osigura siguran prolaz za komercijalne brodove u Hormuškom tjesnacu, koji je praktično zatvoren zbog iranskih prijetnji. Također, prinudno slijetanje američkog lovca F-35 u četvrtak, za koji izvori vjeruju da je pogođen tokom misije, baca sumnju na Hegsethovu tvrdnju da će SAD i Izrael imati "potpunu kontrolu nad iranskim nebom".
Šta kažu brojevi?
Penzionisani pukovnik marinaca Mark Cancian objašnjava da su oscilacije u broju udara normalne. Vojska je započela kampanju s liste ciljeva koju je CENTCOM pripremao decenijama. Nakon tri sedmice i više od 7.000 pogođenih ciljeva, ta lista je vjerovatno iscrpljena.
Analiza CENTCOM-ovih podataka otkriva sljedeće:
- Vrhunac operacija: Dosegnut je prvog dana s preko 1.000 pogođenih ciljeva.
- Period 9–12. marta: Prosjek je pao na oko 333 udara dnevno, iako je Hegseth baš tada tvrdio da je to "najintenzivniji dan do sada".
- Period 12–16. marta: Prosjek je bio oko 250 udara dnevno, dok je broj ukupno pogođenih ciljeva porastao sa 6.000 na 7.000.
- Privremeni skokovi: Zabilježen je porast između 6. i 9. marta na prosječno 666 udara dnevno.
Također, operacije trpe i zbog tehničkih razloga; na primjer, nosač aviona USS Gerald R. Ford morao se privremeno povući u bazu Souda Bay na Kritu zbog požara u brodskoj vešeraji.
Zaključno, dok administracija pokušava održati sliku nezaustavljive ofanzive, vojni podaci ukazuju na prelazak u fazu dugotrajne vazdušne kampanje koja se prilagođava obavještajnim podacima i logističkim mogućnostima.