U slučaju Vladimira Putina, kao i uvijek, tajming je sve. Pokretanje telefonskog poziva s Donaldom Trumpom uoči posjete Volodimira Zelenskog Bijeloj kući nije bilo slučajno.
Kremlj je vrlo svjestan očiglednog pomaka američkog predsjednika u simpatijama prema Ukrajini i strahuje da bi to moglo rezultirati time da Kijev dobije dozvolu da koristi američke Tomahawk rakete, piše Sky News.
To je bio jasan pokušaj da se spriječi isporuka tog oružja koje Moskva smatra opasnom eskalacijom i da se Trump ponovo pridobije na rusku stranu razmišljanja.
Kremlj zna kako da koristi trenutak
Kremlj je dobro svjestan da bi promjena američkog stava mogla biti prijelomna tačka.
Zato je, kako navode analitičari, ovaj potez dio šireg pokušaja Moskve da diplomatski preduhitri moguće odluke Washingtona koje bi dale Ukrajini snažnije ofanzivne mogućnosti.
Znak uspjeha već se vidi u tonu razgovora
Sudeći po saopštenju Bijele kuće o telefonskom pozivu u četvrtak, izgleda da je Putin imao određen uspjeh.
Umjesto prijetnji i optužbi, Trumpov ton prema Rusiji ponovo je topao i pun razumijevanja.
Trump je razgovor opisao kao „vrlo produktivan“, rekao da su dvojica lidera postigla „veliki napredak“ i, što je najvažnije, objavio da će biti još jedan samit.
Ali, postavlja se pitanje da li se to zaista može nazvati napretkom?
Nakon očiglednog izostanka konkretnih rezultata poslije samita na Aljasci, vjerovatno je da će Ukrajina i njeni evropski saveznici sumnjati da će Budimpešta donijeti išta novo.
Šta slijedi dalje?
Postoji mogućnost da Trump danas, tokom sastanka sa Zelenskim, ipak odobri ono što ukrajinski predsjednik želi, dodatnu vojnu pomoć, uključujući dugometno oružje, ali to je malo vjerovatno.
Ako bi to učinio, Putin bi bio prisiljen da reaguje, a planirani samit u Budimpešti bi vjerovatno propao prije nego što počne.
Poznata šema ponašanja
Ovaj telefonski poziv i njegov ishod prate obrazac koji je već viđen više puta.
Kad god se čini da je Trump spreman da pruži konkretniju podršku Ukrajini i izvrši veći pritisak na Rusiju, ne samo verbalno, Putin nekako uspije da ga smiri, da ga ubijedi da sačeka, i tako kupi još vremena, bez stvarnog kompromisa i bez ijednog opipljivog ustupka.
Primjeri iz prošlosti
U martu, Trump je zahtijevao 30-dnevni prekid vatre, na što je Putin odgovorio ponudom prekida napada isključivo na energetsku infrastrukturu.
U maju je Trump pokušao ponovo, ovaj put uz prijetnju da će se pridružiti Evropi u uvođenju masivnih sankcija. Putinov odgovor? Direktni pregovori s Ukrajinom.
Ne treba zaboraviti ni Trumpove ultimatume od 50 dana, pa zatim 12 dana, tokom ljeta, kada je Rusiji dao rok da okonča rat ili će se suočiti s „ekonomskim bijesom“. Upravo taj pritisak doveo je do samita na Aljasci.
Historija se ponavlja
Ovo sve djeluje kao ponavljanje već viđene historije.
Kako Putin to uspijeva? Njegova taktika izgleda uvijek ista, ponuditi Trumpu nešto što se može prikazati kao diplomatski proboj, i sve to servirati s obiljem otvorenog laskanja.
Ovog puta, čestitao je Trumpu na njegovom „velikom uspjehu“ u postizanju prekida vatre u Gazi, zahvalio se prvoj dami SAD na njenom angažmanu oko ukrajinske nestale djece, i pristao (ili možda čak i predložio) još jedan susret licem u lice.
Povratak na tlo Evropske unije i osmijeh koji govori sve
Ako se samit u Budimpešti zaista održi, Trump će dobiti ono što želi,televizijski trenutak, novu sliku za javnost koja potvrđuje njegovu ulogu „mirotvorca“.
Ali, možda će pravi pobjednik biti Putin koji će po prvi put od početka rata ponovo kročiti na tlo Evropske unije, uprkos tome što su sankcije protiv Rusije još uvijek na snazi.
I već sada može se vidjeti njegov osmijeh.