Kolačići sreće su osvojili planetu preko kineskih restorana, a tržište ovih malih slatkiša koji „proriču sudbinu“ trenutno vrijedi više od 27 milijardi dolara. Ironično, ovi kolačići nemaju veze s kineskom tradicijom, a jedina zemlja u kojoj nisu postigli uspjeh je Kina.
Poruke poput: „Onaj ko baca blato gubi tlo pod nogama“ ili „Dan bez osmijeha je protraćen dan“ svakodnevno se serviraju mušterijama u kineskim restoranima širom svijeta, ubačene u kolačiće sreće. Godišnje se proizvede oko tri milijarde ovih poslastica, a procjenjuje se da će tržište do 2033. godine narasti na 53 milijarde dolara.
Najviše kolačića sreće prodaje se u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje postoji više od 45.000 kineskih restorana. Najveći svjetski proizvođač kolačića sreće je kompanija „Wonton Food“, također u kineskom vlasništvu, koja proizvodi 4,5 miliona kolačića dnevno.
Međutim, kolačići sreće nisu kineskog porijekla. Njihov prototip, „Tsujiura Senbei“, nastao je sredinom 19. stoljeća u Japanu. Kroz japanske imigrante, koncept je stigao u Ameriku početkom prošlog stoljeća, gdje su ga američki vlasnici kineskih restorana prilagodili i popularizirali.
Vremenom je potražnja porasla toliko da je proizvodnju preuzela industrija. Danas mašine proizvode 8.000 kolačića po satu. Većinu tržišta kontrolira „Wonton Food“, sa fabrikama u New Yorku, Teksasu i Tenesiju, opslužujući 30.000 restorana širom SAD preko mreže od 300 distributera.
Kina, međutim, ne pokazuje interes za ove kolačiće. Većina Kineza ne razumije koncept i doživljava ih kao dio američke kulture, a ne kineske tradicije.
Kolačići sreće su jednostavan i jeftin slatkiš za proizvodnju, napravljeni od brašna, vode i šećera, uz malo arome vanile i boje. Njihova „dodatna vrijednost“ su komadići papira s porukama, koje se u posljednje vrijeme kreiraju uz pomoć umjetne inteligencije kako bi bile razumljivije zapadnim mušterijama.