U Zagrebu je tokom ljeta prosječna dnevna potrošnja u ugostiteljskim objektima iznosila tri miliona eura, što je daleko ispod Splita, Dubrovnika i Zadra.
Podaci Porezne uprave za ljeto 2025. jasno pokazuju zanimljiv fenomen: iako obalne destinacije tradicionalno privlače veliki broj turista, teško je nadmašiti glavni grad kada je riječ o dnevnoj potrošnji u kafićima i restoranima. Tokom juna, jula i augusta, prosječno je u zagrebačkim kafićima, restoranima i barovima dnevno ostajalo gotovo tri miliona eura, dok su Split, Dubrovnik i Zadar zabilježili 1,8 miliona, 1,4 miliona i skoro milion eura dnevnog prometa.
Ova statistika, na prvi pogled kontraintuitivna, odražava nekoliko važnih ekonomskih i socijalnih trendova. Zagreb, kao glavni grad i ekonomsko središte Hrvatske, kombinuje visoku koncentraciju stanovništva sa navikama potrošnje koje nisu sezonski uvjetovane.
Ljubav Zagrepčana prema kafi u kafiću i povremenim izlascima u restorane značajno doprinosi lokalnoj ekonomiji tokom cijele godine, a posebno u ljetnim mjesecima kada se lokalno stanovništvo može posvetiti uživanju u gradskim sadržajima. S druge strane, obalne destinacije bilježe ogromne ukupne prihode zahvaljujući turističkom prometu, ali ta potrošnja je više sezonski koncentrisana i osjetljiva na promjene u dolascima stranih turista.
U poređenju sa prošlom sezonom, ugostiteljski sektor pokazuje rast. Broj fiskaliziranih računa povećan je za pet posto, dok je ukupan iznos računa veći za 12 posto. Prosječan iznos računa u 2025. iznosi 14,43 eura, što je rast od sedam posto u odnosu na 2024. godinu kada je prosječan račun iznosio 13,50 eura, što pokazuje da su inflacioni pritisci i dalje prisutni.
Posebno je zanimljiv segment smještaja. Dnevni prosjek u pružanju smještajnih usluga od juna do avgusta iznosio je 19,4 miliona eura, a ukupno je u Hrvatskoj za smještaj u tri ljetna mjeseca, u vrhuncu turističke sezone, naplaćeno 1,8 milijardi eura. Ovi podaci potvrđuju da turistička industrija i dalje ostaje ključni generator deviznih prihoda i ekonomske aktivnosti, dok ugostiteljski sektor, uključujući i onaj u unutrašnjosti zemlje, ima sve važniju ulogu u diverzifikaciji prihoda i održavanju lokalne ekonomije.