Svojevremeno je bio jedan od najboljih lijevih bekova u državi, igrao je za Sutjesku, Budućnost i Crvenu zvezdu, kao i reprezentaciju Jugoslavije, a danas je prikovan za krevet i na rubu egzistencije.
Ovo je priča o Zoranu Vorotoviću, defanzivcu koji je dres Zvezde nosio u sezoni 1986/87, da bi sada već davne 2001. godine doživio tešku saobraćajnu nesreću koja mu je promijenila život.
Boravio je na slavi Sveti Nikola kod prijatelja u Podgorici, popio je više nego što je trebalo i potom svojim Mercedesom probio dvije zaštitne ograde.
"Nisam nešto bio ni popio, kažu da sam bio ta dva i po sata i pri svijesti dok su me vatrogasci izvlačili, ali sam sve to vrijeme osjećao užasnu bol. S tom boli živim i danas, ona ne prestaje. To je ludačka bol koju ni lijekovima ne mogu da smirim, a popio sam od te nesreće mnogo opioidnih analgetika, koji djeluje na centralni nervni sistem poput morfijuma.
Od te nesreće sam stopostotni invalid jer su mi "potrgani" mišići lijeve ruke, zapravo cijelog brahijalnog pleksusa, a ruka je slomljena na nekoliko mjesta, kao i lijeva noga. Cijela lijeva strana, osim donjeg dijela lijeve noge, potpuno je nepokretna, a bolovi su nesnosni, tako da sam 23 sata u krevetu, a jedan sat u kolicima - rekao je Vorotović svojevremeno u jednom intervjuu za "Slobodnu Dalmaciju."
Vorotović je u novembru 2022. godine dao intervju i za TV Nikšić. Tačnije, ugostio je ekipu pomenute televizije i tom prilikom je govorio o teškom stanju u kom se nalazi, odnosno da nema nikakve pomoći od bivših klubova u Crnoj Gori.
S druge strane, za "Slobodnu Dalmaciju" je rekao da nešto novca dobija samo od Zvezde.
"Ni od titogradske Budućnosti, gdje sam igrao punih deset godina, ni od Fudbalskog saveza Crne Gore nikada nisam dobio ni jedan euro. Niti trenutne pomoći, a kamoli da su mi dali neki stalni prihod, a mislim da sam zaslužio da dobijem nacionalnu penziju i zbog svojih sportskih rezultata i teškog zdravstvenog stanja.
Tu penziju su dobili mnogi drugi, manje poznati sportisti koji su, hvala Bogu, zdravi ljudi. Dejan Savićević, predsjednik našeg Saveza, fudbalski je genije, ali mislim da je mogao za mene napraviti puno više. Zašto nije, ne znam, a i ne pitam ga! U dva navrata kada sam ga vidio, dao mi je po hiljadu eura i na tome mu hvala, ali od Saveza koji on vodi nisam dobio ništa. Crvena zvezda, u kojoj sam igrao godinu dana, mjesečno mi uplaćuje 26 eura.
Bio je Vorotović blizu prelaska iz Zvezde u Hajduk, ali je te 1987. otišao u Tursku.
"Imao sam tada sve, kupio sam stan u Beogradu, par lokala, kockao sam svaki dan. Najviše sam udarao rulet, znao sam da gubim po deset hiljada maraka u petnaest minuta.
Davao sam svima, častio sve, kupovao i šta mi treba i ne treba, sa mnom nikome nije bilo dosadno niti je iko bio gladan i žedan. A onda je stigla ta nesreća i sve je otišlo na moje liječenje. I stanovi, i lokali, i zarada, sve", rekao je on.
