Jasminka Šipka (72), nezaboravna voditeljica prijeratne Televizije Sarajevo, mada je već godinama u penziji, ne miruje. Ona je na proljeće objavila knjigu “Praktikum govornog jezika”, koju sada promovira širom Bosne i Hercegovine.
Jasminka i danas plijeni elegancijom i šarmom, i nije malo onih koji žale što je više nema na malim ekranima.
Ljubav prema životu
Šipka je za Raport otvorila dušu te je govorila o svojoj knjizi, penzionerskim danima, da li bi nešto promijenila u svom životu…
Šta je kod Vas aktuelno, jeste li još aktivni na promociji svoje knjige?
“Da. Nedavno sam, nakon Sarajeva, Kaknja, Tuzle, Goražda, Gradačca i Gračanice, imala promociju u Brčkom. Uskoro bi trebala biti u Mostaru”.
Sigurno Vas ispunjava druženje sa posjetiocima na promocijama?
“O, da! Ljudi su tako zainteresovani. Po završetku predstavljanja postavljaju pitanja i uglavnom se nastavi s razgovorom. Vrlo sam sretna i zadovoljna”.
Mada ste u penziji, mnogi Vas i dan danas spominju kao pojam TV voditeljstva.
“Ja sam jedina aktivna, jedina sam tu iz moje generacije voditelja. A ta generacija, kao i sama televizija, bila je na vrhunskom nivou”
Teško je povjerovati da imate 72 godine, i dalje plijenite ljepotom i elegancijom, U čemu ja tajna?
“Hvala vam. Nema nikakve tajne. Ne znam. Možda geni, moja vedra priroda i ljubav prema životu”.
Kakav je danas život penzionera u BiH?
“Zavisi od penzije, s jedne strane i od načina života, s druge od aktivnosti. No, generalno mislim da većina teško živi”.
„Tihi Don“
Kako biste ocijenili današnje TV voditeljice u našoj zemlji?
“Danas ima vrlo dobrih voditeljica. Ima i loših. Ali, pogrešno je stavljati sve pod jednu kapu.
Da možete vratiti vrijeme, biste li nešto promijenili u svom životu?
„Ne bih ništa”.
Koja knjiga se trenutno nalazi pored Vašeg kreveta?
„Tihi Don" Mihaila Šolohova. Interesantno je da danas mnogi nisu ni čuli za ovo djelo, jedan od najvećih romana ruske književnosti. Ja sam ga čitala već u gimnaziji. Sada sam već pri kraju posljednjeg toma i radujem se sljedećoj knjizi – „Budenbrokovi” Tomasa Mana.
