Čestoslavica, poznata i kao veronika (Veronica officinalis), je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Scrophulariaceae. Njeni sitni, svijetloplavi ili svijetloljubičasti cvjetovi skupljeni su u grozdaste cvasti, dok nazubljeni listovi s gornje strane imaju intenzivno zelenu, a s donje ljubičastu, dlakavu površinu. Stabiljke su četverougaone, polegle i prekrivene dlačicama, a izbijaju iz puzećeg rizoma. Prirodno raste po suhim livadama, na rubovima šuma i širom Evrope, osim u mediteranskom pojasu.
Ljekoviti dio biljke, herba čestoslavice, bogat je iridoidnim glikozidima (aukubozid), flavonoidima, taninima, organskim kiselinama (hlorogenska, kafena), saponinima i tragovima eteričnog ulja.
U narodnoj medicini
Nekada se vjerovalo da čestoslavica „čisti krv“ i koristila se čak i u liječenju gube.
Tradicionalno se koristi kod tuberkuloze, kašlja, preznojavanja, problema s varenjem, jetrom, slezenom, bubrezima i mokraćnim putevima, kao i kod gihta i reume. Ublažava vrtoglavicu i nervozu usljed mentalnog napora, pomaže kod ekcema, svraba i zarastanja rana.
Blagotvorno djelovanje
Ljudi koriste čestoslavicu za:
bolesti pluća, želuca i crijeva
probleme s bešikom i bubrezima
giht, artritis, reumatske bolove
gubitak apetita i slab metabolizam
bolesti jetre i slezene
Također se upotrebljava kao tonik, za izazivanje znojenja i pročišćavanje krvi. Može se koristiti za ispiranje grla ili spolja, za rane i kožne probleme.