Pažnju bh. javnosti posljednjih dana privukao slučaj namještanja polaganja vozačkih ispita u Bosni i Hercegovini. Kandidati koji su željeli lakši prolaz pribjegli su “vezama”, dok su pošteni morali prolaziti sve procedure po pravilima i to je reklo bi se, najbolja slika trenutnog stanja u našoj zemlji.
Iako je vozački ispit samo povod, on jasno oslikava širu realnost, a ona kaže da mnogo toga u BiH funkcionira preko veze. Taj sistem je prisutan u gotovo svim sferama života.
U obrazovanju se to vidi kroz upise u škole i fakultete, dobijanje diploma ili ocjena – poznanstva i kontakti često odlučuju o tome ko će imati lakši put, dok ostali prolaze duže procedure.
Duboko ukorijenjeno
U zapošljavanju, posebno u javnom sektoru, mnoge pozicije se popunjavaju “preko veze”, dok kvalificirani kandidati čekaju priliku ili se bore protiv birokratskih prepreka.
Administracija i pravni poslovi također su često predmet “veza”. Dozvole, pasoši, registracija vozila ili socijalne naknade ponekad se dobijaju brže ako poznajete pravu osobu. U dosta situacija plaćanje određene sume novca omogućava da proces prođe bez komplikacija.
Sportski klubovi, kulturni događaji i razna takmičenja nisu pošteđeni. Od prijava na turnire, preko mjesta u ekipama, do ulaznica za popularne događaje, poznanstva i kontakti često određuju ko će imati prednost.
Čak i u trgovini ili prilikama za dodatne usluge, veze ponekad znače razliku između brze usluge i beskrajnih čekanja. Oni koji pružaju “uslugu preko veze” motivirani su profitom, uticajem ili povlasticama, dok oni koji traže vezu nastoje izbjeći prepreke i ubrzaju proces. Ovaj dvostrani odnos pokazuje da u BiH neformalni kanali često nadmašuju formalne procedure.
Socilog Vlado Vasić kaže za Raport da nije oduvijek bilo takvo stanje, ali da je sada već duboko ukorijenjeno.
"Reklo bi se da mi sve hoćemo preko koljena. Kod nas je sve to postalo kao pravilo. Onog momenta kada smo mi prihvatili korupciju kao sistem funkcionisanja i kada smo prihvatili korupciju kao način trgovine u društvu tog momenta je korupcija postala sastavni dio našeg života bez obzira na kojem smo stepenu neke društvene ljestvice. Mi obično volimo uperiti prstom i neke ljude koji su na nekim izvršnim funkcijama, ljude koji imaju dodira za budžetom i tako dalje. Činjenica je da oni imaju, više tih nekih iskušenja, ali od običnog čovjeka negdje na kraju krajeva kreće. Naravno, mi smo narod koji treba jake sistemske regulative i jake zakone, jer prosto vidimo da smo svi svjedoci nekih koruptivnih radnji, ali jako mali broj je sudskih presuda po tom osnovu", kaže Vasić.
Prema njegovim riječima sada jako teško možemo govoriti o iskorjenjivanju onoga što se događa.
"Razgovaram s mladim ljudima koji su na početku karijere i vjerujte da im je prva rečenica da moraju tražiti da im neko pomogne. Više se ljudi ne oslanjaju na svoje inelektualne sposobnosti, na svoje vještine koje posjeduju, već se oslanjaju na neke veze i vezice i to je postalo dio naše kulture, a nismo takvi bili kao narod. Preci nam nisu bili takvi, ali jednostavno čovjek je takvo biće da ide linijom manjeg otpora i ako može nešto da završi preko noći, zašto bi se trudio da to ide nekim procesom", naglašava sociolog.
Nije više sramota
Kako kaže, takvi primjeri su učestali u različitim životnim sferama.
"Ono što je napogubnije vidimo to u sistemu obrazovanja i u nekim drugim profesionalnim aktivnostima, tako da mislim da je to nešto što će tek u budućnosti imati posljedice za čitavu zajednicu. U sve pore je to ušlo i zaista je nepravedno da mi optužujemo samo političare da su oni koruptivni. Evo svi mi, manje ili više, ako imamo neku priliku, 'uhvatit ćemo krivinu'. Tako da je to postalo kultura življenja i korupcija je postala nešto što je socijalno poželjno, umjesto da bude divijantno. I nije više sramota biti koruptivan. Tako da onog momenta kada prekinemo biti licemjerni, to bi mogao biti početak rješavanja problema", rekao je Vasić za Raport.
Profesorica Sarina Bakić kaže da se pojava da se gotovo sve u društvu “traži preko veze” može se sociološki razumjeti kao posljedica dugotrajne erozije povjerenja u institucije, institucionalne odgovornosti i slabosti formalnih mehanizama raspodjele resursa.
"U kontekstu društva kakvo je bosanskohercegovačko, institucije se često doživljavaju kao neefikasne, politizirane ili nepravedne, zbog čega građani i građanke razvijaju paralelne strategije rješavanja pitanja i problema oslonjeni na tzv. neformalne mreže. “Veza” tada prestaje biti izuzetak i postaje pravilo, odnosno normalizirani društveni mehanizam koji zamjenjuje pravo, proceduru i meritokraciju. Ona funkcioniše kao oblik socijalnog kapitala, ali ne onog koji gradi povjerenje u zajednicu, već onog koji privilegira zatvorene krugove i produbljuje društvene nejednakosti i nepravdu.
Istovremeno, kultura “preko veze” proizvodi odnosno već je proizvela društveni začarani krug u kojem, iako se na mikro nivou veza doživljava kao nužna i pragmatična strategija “jer drugačije ne ide”, na makro nivou ona sistematski razara ideju jednakosti, odgovornosti i javnog opšteg dobra. Nadalje, društvo u kojem se uspjeh temelji na poznanstvima, a ne na znanju ili radu, proizvodi građansku, političku apatiju i osjećaj trajne nesigurnosti, sa cinizmom kao krajnjom karakteristikom kulturnog ambijenta u kojem živimo. Na taj način “veza” ne predstavlja samo društvenu praksu, već postaje simptom ozbiljne krize normi, u kojoj se granica između prihvatljivog snalaženja i strukturalne nepravde kontinuirano briše", za Raport je rekla Bakić.
Dok ne dođe do promjene razmišljanja, ostaje činjenica da u BiH mnogo toga i dalje rješava preko veze, od obrazovanja i administracije, preko sporta i kulture, do svakodnevnih usluga. I dok građani često sanjaju o poštenijem i transparentnijem sistemu, realnost pokazuje da su veze sastavni dio svakodnevnog života, a pitanje ostaje, hoće li ikada ovaj sistem biti drugačiji ili će “preko veze” ostati nepisano pravilo koje pokreće BiH.