Da li je Bosna i Hercegovina politikama koje se vode od Dejtona do danas i političarima koji su trenutno na sceni uistinu dotakla dno, dna? Da li se našla na raskšršću i u nedoumici kojim putem krenuti? Ono što je danas aktuelno, što izaziva strah, mržnju i nacionalne tenzije su dva putića, mirni razlaz ili rat, a što sadašnja politička elita nudi, a niko od međunarodne zajednice, predstavnika Evropske unije ne želi jasno i glasno reći da su u pitanju ‘probni baloni’. Rekcije domaćih političara, članova Predsjedništva BiH sasvim sigurno dolaze iz očaja i nemoći, ali i nedovoljno volje i želje, da Bosnu i Hercegovinu izvedu na pravi, evropski put i to u ova, do sada najteža pandemijska – korona vremena. Očito da nisu u stanju da ponude ovim ojađenim i unesrećenim Bošnjacima, Srbima, Hrvatima i svim ostalim građanima miran i dostojanstven život, da im omoguće imunizaciju, veću zaposlenost, mirovine dosljedne za normalan život, smanjenje smrtnosti te da zadrže mlade, perspektivne ljude koji vrtoglvo napuštaju BiH.
Istini za volju ni pozicija niti opozicija nema jasnu viziju kako sačuvati multietničku, multikonfesionalnu Bosnu i Hercegovinu dovoljno komotnu za sve njene narode i građane. Dok s jedne strane Milorad Dodik šalje jasne poruke o potrebi mirnog razlaza, s druge strane Željko Komšić i Šefik Dzaferović nude rat kao kontra rješenje. Pri tome, što je vrlo interesantno HDZ-ovi lideri mirno ćute jer njihova vizija budućnosti u BiH je vezana za izmjenu izbornog zakona. Značajna je i činjenica da u ovoj situaciji integritet i suverenitet BiH deklarativno podržavaju predsjednici naših susjednih država Hrvatske i Srbije pri tome ne krijući brigu za svoje sunarodnjake.
Nameće se pitanje dali postoje istinski planovi o mirnom razlazu u Bosni i Hercegovini, kako bi se i u kom vremenu oni mogli provesti i koju cijenu treba da plate, kako grđani u Federaciji BiH tako i u Republici Srpskoj? Kako bi entiteti i Brčko Distrikt vraćali ogromna zaduzenja kod Svjetske banke, MMF i sva druga kojima je garant država a kojima su zaduzili generacije i generacije koje dolaze? Da li je međunarodna zajednica spremna na prolongiranje vraćanja duga ili eventualni gubitak svoga novca? Naravno ovo su pitanja koja se lajički nameću ali i pokazuju neozbiljnost onih koji zagovaraju mirni razlaz.
Naravno svi oni koji na mirni razlaz odgovaraju ratom trebalo bi da narodu pojasne kako bi se taj rat danas vodio? Odnosno ko bi ga i za ćije ciljeve vodio, žrtvovao svoju omladinu da bi na vlasti i u udobnim foteljama i dalje sjedili sadašnji, oćito nesposobni i od naroda otuđeni politićari.
Koncep već isproban, što više nacionalnih tenzija, plašenja ratom, smanjene brige za život i zdravlje građana, lakše se vlada, sprovodi korupcija i enormno bogaćenje pojedinaca na račun naroda i države.
I dok se sudbinom Bosne i Hercegovine poigravaju lideri vodećih političkih stranaka koje su na vlasti, opozicija u oba etiteta, u cijeloj BiH, pomalo bojažljivo prati aktuelna dešavanja. Regovanja se svode uglavnom na podršku nacionalnim liderima iz svojih sredina. Nekog jedinstvenog stava koji bi bio u interesu BiH opozicija baš i nema. Opet se sve svodi na ‘naše’ i ‘njihove’. Stanje se teško može promijeniti sve dok se u oba entiteta, na nivou BiH ne stvori jedna istinska, kritička masa kojoj će biti cilj da svi narodi i građani na cijeloj teritoriji imaju ista prava i dok se ne stvore uslovi da ono što imamo ‘mi’ omogućimo i onim ‘drugima’. Jedino tako možemo sacuvati Bosnu i Hercegovinu.
Uzalud je, iako opravdano, iz Sarajeva pozivati vlasti BiH i Federacije BiH na ostavke zbog njihvog nodgovornog odnosa prema izazovima kojima smo izloženi tokom pandemije ako se iz Mostara, Banja Luke, Tuzle i drugih gradova BiH ne čuje glas podrške. BiH se brani na cijeloj teritoriji sa svim njenim narodima i građanima zajedno.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
