Naučnici su utvrdili da radijacija ne utječe na vrstu Oschieus tipulae što bi moglo da pomogne i u razumijevanju pojave raka kod ljudi.
Mikroskopski crvi koji žive u veoma radioaktivnoj sredini, tzv. Zoni isključenja, u Černobilu, na čudan način su potpuno oslobođeni radijacije.
Nakon nuklearne havarije u Černobilu oslobođena je velika količina radijacije koja i 38 godina kasnije utječe na okolni živi svijet. Brojni organizmi su iskusili mutacije zbog čega se životinje u toj oblasti prilično razlikuju od svojih srodnika iz susjedstva.
Prikupljeni valjkasti crvi, pak, nisu pokazali znake oštećenja genoma.
To ne sugeriše da je Zona isključenja sigurna već da su crvi otporni i sposobni da se spretno prilagode uslovima koji su možda nepovoljni po druge vrste.
Tim biologa, predvođen Sofijom Tintori sa Univerziteta u New Yorku, nada se da bi saznanja o mehanizmima obnove DNK mogli u budućnosti da primijene i u medicini.
Kada je eksplodirao reaktor u nuklearnoj elektrani Černobil u Ukrajini, 26. aprila 1986. godine, oblast oko grada Pripjata je evakuisana i zapečaćena. Pristup su imali samo oni sa odobrenjem vlasti. Organizmi su bili izloženi veoma visokim nivoima radijacije što je dovelo do mutacija, pojave raka i smrti.
Pretpostavlja se da će proći hiljade godina prije nego što Černobil bude ponovo siguran za ljude.
Međutim, nije isti slučaj i sa životinjama. One se kreću gdje žele, a zanimljivo je da je proteklih godina Zona isključenja, od 2.600 kvadratnih kilometara, postala svojevrsni prirodni rezervat.
Ispitivanja su pokazala da se životinje koje tamo obitavaju genetski razlikuju od drugih. Ipak, ne mogu se još tačno utvrditi posljedice po ekosistem.
"Černobil je bio tragedija nesagledivih razmjera, ali i dalje ne možemo da razumijemo efekte katastrofe po lokalnu populaciju. Da li je iznenadna promjena izabrala vrste, pa čak i jedinke u okviru iste vrste, koje će biti otpornije na radijaciju?", poručila je Tintori.
Oni mogu ponuditi objašnjenje
Valjkasti crvi možda mogu ponuditi odgovore. Poznato je da su vrlo izdržljivi jer su zabilježeni i slučajevi da su se probudili nakon što su hiljadama godina bili zaleđeni u permafrostu - vječnom ledu.
Posjeduju jednostavne genome, a ne žive dugo što znači da više generacije može da se izučava za kratko vrijeme.
Zbog toga su idealni modeli za ispitivanje, od biološkog razvoja do obnove DNK i odgovora na toksine.
Tintori je sa svojim timom putovala u Černobil i kopala u potrazi za crvima Oschieus tipulae koji obično žive u zemlji.
Sakupili su stotine crva iz istrulog voća, osušenog lišća i zemljišta iz Zone isključenja, koristeći Gajgerove brojače i zaštitna odijela kako bi se zaštitili od radioaktivne prašine.
Oko 300 crva su izučavali u laboratoriji, a 15 primjeraka su odvojili za sekvenciranje genoma.
Ti genomi su potom upoređeni sa uzorcima crva Oschieus tipulae iz drugih krajeva svijeta - Filipina, Njemačke, SAD, Mauricijusa i Australije.
Do kakvih zaključaka su došli?
Organizmi iz Zone isključenja su više genetski ličili jedni na druge nego na svoje srodnike iz drugih područja. Međutim, nisu uočeni znaci oštećenja DNK usljed radijacije.
Biolozi nisu pronašli dokaze velikih promjena u hromozomima koje se očekuju u područjima poput Černobila. Takođe nisu pronašli vezu između stope mutacije i jačine radijacije na lokacijama gdje žive crvi.