Ruke na bijelim nišanima. Tišinu u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari prekidaju jecaji članova porodica ubijenih u genocidu počinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici.
Dolina bijelih nišana danas je ispunjena tišinom, sjećanjem i neizgovorenom tugom. Svaki mezar nosi ime jednog prekinutog života, a svaka porodica priču koja ni nakon decenija nije dobila svoj kraj.
Majke, supruge, kćerke, unučad, iz godine u godinu dolaze na isto mjesto – da prouče Fatihu, ostave cvijet i još jednom prožive bol koja nikada nije prestala.
Žrtve koje će ove godine pronaći vječni smiraj imale su između 20 i 56 godina. Među njima su i tri mladića koja su ubijena dok su još bila u svojim dvadesetim godinama.
U Potočarima će biti ukopani: Jusić (Zaim) Senad, Baraković (Ramiz) Muriz, Musić (Edhem) Hamed, Alić (Šemso) Ramo, Osmanović (Osman) Muhidin, Ćerimović (Rahman) Huso, Nukić (Suljo) Nuko, Gušter (Alija) Ahmet, Kunić (Omer) Asim, Dautović (Mustafa) Ramo.