Na polju u istočnoj Engleskoj otkriveni su dokazi o najranijem poznatom paljenju i kontrolisanju vatre od strane ljudi, što predstavlja značajno otkriće koje, prema riječima arheologa, baca novo svjetlo na dramatičnu prekretnicu u ljudskoj historiji.
Na nalazištu u Barnhamu, u Suffolku, pronađena je pečena zemlja koja je formirala ognjište, kremene sjekire napukle od toplote te dva fragmenta pirita, vrste kamena koja služi za stvaranje iskri. Ovi nalazi ukazuju na to da su rani ljudi, najvjerovatnije neandertalci, bili sposobni stvarati i održavati vatru.
„Nalazište staro 400.000 godina“
„Ovo je nalazište staro 400.000 godina gdje imamo najranije dokaze o stvaranju vatre, ne samo u Britaniji ili Evropi, već zapravo bilo gdje drugdje u svijetu“, rekao je na konferenciji za novinare Nick Ashton, kustos paleolitskih zbirki u Britanskom muzeju. Ashton je glavni autor studije o nalazištu Barnham, objavljene u srijedu u časopisu Nature.
„To je najuzbudljivije otkriće u mojoj 40-godišnjoj karijeri“, dodao je.
Kada i gdje su ljudi počeli namjerno paliti vatru i kuhati hranu jedno je od najvećih pitanja koje već dugo zaokuplja istraživače ljudskog porijekla. Sposobnost stvaranja vatre omogućila bi ljudima koji su živjeli u Barnhamu da se griju, tjeraju divlje životinje i redovno kuhaju hranu, čineći je hranjivijom. Kontrola nad vatrom mogla je donijeti i druge praktične koristi, poput razvoja ljepila i tehnologija, te pružiti središte za društvenu interakciju, poput pripovijedanja.
„Mnogi su to naslućivali, ali nije bilo dokaza“
Artefakti otkriveni na nalazištu stariji su 350.000 godina od prethodnih poznatih dokaza o stvaranju vatre, koji su pronađeni u sjevernoj Francuskoj. Ashton je, međutim, napomenuo da je malo vjerovatno da se sposobnost paljenja vatre prvi put pojavila baš u Barnhamu.
„Mislim da su mnogi od nas slutili da je u Evropi postojala redovna upotreba vatre prije oko 400.000 godina. Ali nismo imali dokaze“, rekao je Ashton.
Utvrditi kako i kada su ljudi ovladali vatrom veliki je izazov za arheologe. Dokazi o vatri rijetko opstaju – pepeo i ugljen lako raznese vjetar, a pečeni sedimenti mogu erodirati. Također je teško razlikovati prirodnu vatru od one koju su napravili ljudi. Primjerice, tragovi vatre postoje na nalazištima u Izraelu, Keniji i Južnoj Africi starima 800.000 do više od milion godina, ali teško je isključiti mogućnost da se radilo o šumskim požarima.
Rani ljudi vjerovatno su prvo koristili vatru nastalu usljed udara groma, čuvajući žar neko vrijeme, ali to je bio nepredvidiv resurs. Nalazi iz Barnhama, međutim, sugeriraju da su tamošnji stanovnici bili sposobni rutinski i namjerno paliti i koristiti vatru.
Ključni dokaz
Tim je analizirao pocrvenjeli sediment iz Barnhama i utvrdio da se njegova hemijska svojstva razlikuju od onih koje bi izazvala prirodna vatra. Prisutnost ugljikovodika ukazivala je na više temperature fokusiranog sagorijevanja drva, a ne požara koji zahvata cijeli krajolik. Mineralne promjene u sedimentu također su sugerisale ponavljano paljenje na istom mjestu.
Ipak, ključni dokaz bila su dva komada željeznog pirita, koji se može udarati o kremen kako bi se napravile iskre za paljenje suhog materijala. Taj mineral prirodno ne postoji u okolini nalazišta, što sugerira da su rani ljudi razumjeli njegova svojstva i ciljano ga donosili, naveli su istraživači.
John McNabb, profesor paleolitske arheologije na Univerzitetu u Southamptonu, koji nije bio uključen u studiju, rekao je da je impresivan širok spektar analitičkih metoda primijenjenih na ovaj problem.
Nađene kremene sjekire
„Vatra donosi mnoge koristi. Može biti oružje za odbranu. Može pomoći da hrana bude hranjivija. Može produžiti dan i učiniti rad produktivnijim. Vatra može pomoći u povezivanju pojedinaca u zajednice“, rekao je McNabb. „Ali ako je ne kontrolirate, ostajete prepušteni milosti krajolika, sve koristi mogu biti prolazne. Kontrolišite vatru i počinjete kontrolisati svijet oko sebe.“
Kremene sjekire potvrđuju prisutnost ljudi na nalazištu, iako kosti hominina nisu pronađene. Koautor studije Chris Stringer, voditelj istraživanja ljudske evolucije u Prirodoslovnom muzeju u Londonu, rekao je da je poznato da su rani neandertalci živjeli oko 130 kilometara dalje u Swanscombeu u istom periodu, što ih čini najvjerovatnijim kandidatima za stvaranje vatre. Vjerovatno su u Britaniju došli iz Evrope, koja je tada bila povezana kopnenim mostom.
„Jedan od zanimljivih koraka sada je korištenje tehnika koje su pokazale postojanje vatre u Barnhamu i provjeriti možemo li, ako detaljnije pregledamo druga nalazišta, pronaći iste tragove i u ostatku Britanije, Evrope, možda čak i šire“, rekao je Stringer.