U Društvu hrvatskih književnika u petak će biti predstavljena knjiga "In vino libertas" - memoarske crtice koje je tokom dugogodišnjeg boravka u haaškom zatvoru bilježio prvo optuženik, a onda i osuđeni ratni zločinac Valentin Ćorić, koji je u ponedjeljak postao slobodan čovjek, nakon što su istekle sve zabrane vezane uz njegovo prijevremeno i uvjetno puštanje iz zatvora (u januaru 2019., nakon što je odslužio više od dvije trećine šesnaestogodišnje kazne).
Među ostalima, knjigu će predstaviti bivši šef HSLS-a Dražen Budiša, koji je Račanovu Vladu napustio zbog neslaganja oko izručenja naših generala u Haag, te nakladnik i urednik knjige Josip Pavičić, piše Jutarnji list.
Podsjetimo da je Ćorić - nekadašnji načelnik Uprave vojne policije HVO-a, a onda i ministar unutarnjih poslova HR Herceg-Bosne - nakon višegodišnjeg suđenja zajedno s preostalim pripadnicima takozvane "hrvatske šestorke" (Jadrankom Prlićem, Brunom Stojićem, Slobodanom Praljkom, Milivojem Petkovićem i Berislavom Pušićem) u novembru 2017. osuđen za brojne zločine protiv civilnog stanovništva u rata u BiH.
Ovaj list prenosi kako se u knjizi ratnog zločinca detaljno opisije ilegalne proizvodnja vina u ćelijama Scheveningena.
S proizvodnjom vina u zatvorskoj ćeliji počeo je, kaže, brzo nakon što je u aprilu 2004. stigao u Scheveningen: "Stolno grožđe koje smo mogli naručiti u zatvorskoj kantini riješilo je osnovno pitanje proizvodnje - nabavu sirovine. Nakon što je grožđe bilo nabavljeno, uslijedilo je njegovo gnječenje i odvajanje peteljki. Za skupljanje mošta uzeli smo zatvorski lonac od osam litara. Lonac je preuzeo ulogu vinske bačve… Uvijek je bila nadohvat ruke, nije golema, bila je zgodna za miješanje… Ćelija mi je zamirisala kao da sam u paočkom podrumu".
I tako je u rano ljeto 2004. počela ilegalna proizvodnja vina, proizvelo ga se više od 1200 litara. "Prolazile su godine našeg robijanja, a s njima i zatvorske berbe. U ilegalnim podrumarskim aktivnostima bili smo sve oprezniji, ali i uporni. Vjerovali smo da tako vraćamo makar malo otete slobode. Nismo pili da bismo ugasili žeđ, nego da utažimo želju za životom izvan tamnice… Od početka zatvorske proizvodnje minulo je već deset godina. Strahovi od otkrivanja bili su realni, gubili smo pokoju bitku, ali nismo posustajali. U tom dugom razdoblju proizveli smo i popili više od 1200 litara vina… Zatvorska je uprava s vremenom ipak doznala što se događa… U zatvorskim nam je kontraudarima oduzeto više od sto litara."
Susjed u zatvoru bio mu je Slobodan Milošević.
"Veći dio vremena Milošević bi stajao izvan ćelije, rado se upuštajući u razgovore sa zatvorenicima, ali i njihovim posjetiteljima. Taj bogati predsjednik Srbije navodno je svima plaćao račune za naručenu hranu", piše Ćorić, napominjući da je boravio u ćeliji tik do njegove.
U svojim zatvorskim zapisima Ćorić je cijelo jedno poglavlje posvetio bijegu i hapšenju Ratka Mladića. "Priča iz prve ruke", tvrdi. Mladić se, piše Ćorić, uspješno krio punih petnaest godina (sve do 2011.) a "od svih skrovišta najduže se zadržao u malom banatskom mjestu Lazarevu", gdje mu je utočište pružio neki rođak.
Ćorić opisuje kako je lukavi Mladić čekao da padne noć kako bi odlazio u duge šetnje tokom kojih je "krao ribu iz mreža ribokradica" nakon što je prateći lokalne policajce upoznao njihove "krivolovne aktivnosti".
Zloglasni bjegunac, piše Ćorić, vrijeme je kratio i "promatrajući mlado tijelo" kćerke njegova susjeda policajca, koja se "voljela sunčati gola".
Na opasku novinara Jutarnjeg lista da je i zloglasnog srpskog generala uspio opisati kao pohotnog ali zapravo simpatičnog seoskog zajebanta, Valentin Ćorić je poručio da je tendenciozan i zlonamjeran.
