Kako bi se osiguralo da niko ne mora trpjeti neprekidnu buku u svako doba dana, u Njemačkoj postoji zakonom predviđen popodnevni odmor ili Ruhezeit. Ali kada je vrijeme odmora i što zapravo znači? Raširena zabluda je da postoje općenito periodi odmora koja se primjenjuju u cijeloj zemlji.
Zapravo svaka država i općina mogu odrediti vlastito vrijeme odmora. Stanodavac može također napisati svoja pravila o „Ruhezeitu“ u kućnom redu ili Hausordnungu.
Obično ‘tišina’ započinje u 22 sata i završava u 6 ujutro ili 7 ujutro. Nedjelja i državni praznici također se smatraju ‘mirnim’ danima.
U subotu nema posebnih razdoblja odmora, jer se to obično smatra radnim danom – osim ako je taj dan državni praznik.
Ni mirni periodi za vrijeme ručka nisu regulirana u cijeloj zemlji. Nekada su bile češće, ali nekoliko saveznih država više nema fiksno pravilo o tome.
Naprimjer, njemačka država Hessen imala je zakonski propisano popodnevni odmor u vrijeme od 13 do 15 sati, ali ga je ukinula početkom 2000-ih.
Obično je na općinama da odrede periode odmora tokom dana. Naprimjer, u njemačkim lječilišnim gradovima (Kurorts – prirodna lječilišta, blata i slane vode) općenito postoji podnevni odmor od 12 ili 13 do 15 sati.
U tim periodima ne smije se stvarati pretjerana buka, navodi Fenix.
Evo nekoliko aktivnosti koje se trebaju izbjegavati jer mogu dovesti do namrgođenog susjeda ili čak podnijeti žalbu stanodavcu ili dolazak službenika iz Ureda za javni red i mir (Ordnungsamt).
– Uključivanje mašine za veš
– Usisavanje
– Glasno puštanje muzike
– Pjevanje / sviranje instrumenata
– Košenje trave
– Bušenje, udaranje čekića ili drugi glasni „uradi sam“ posao– Glasno vikati ili razgovarati
– Recikliranje staklenih boca
Ako neko živi u stambenoj zgradi i želi prirediti zabavu, najbolje je nalijepiti natpis kako bi obavijestili svoje komšije.
Trebali bi reći da mogu doći k vama i javiti ako postane preglasno – a mogu se čak pozvati i na zabavu.
Međutim, treba imati na umu da susjedi zadržavaju pravo da dođu i kažu da se neko stiša ako je preglasan. Oni se također mogu žaliti i stanodavcu.
Ako se neko ne pridržava pravila može se suočiti s iznerviranim susjedom, posjetom policije, novčanom kaznom, pismom svog stanodavca, pa čak i deložacijom iz kuće.
Ako se radi o jednokratnim smetnjama, poput kasnonoćne zabave, policija se može pojaviti na vratima i zatražiti da se zaustavi buka. Ako se neko ne pridržava pravila, policija može oduzeti muzičku opremu ili reći gostima da odu. U oba slučaja slijedi kazna zbog remećenja javnog mira. U teoriji biste se mogli suočiti s novčanom kaznom do nekoliko hiljada eura, ali obično se radi o troznamenkastim brojkama za jedan prekršaj.
Ako redovno ometate periode odmora, naprimjer, glasnim puštanjem muzike nedjeljom ili glasnim prepirkama u vašem stanu, susjedi bi se mogli obratiti vašem iznajmljivaču stana.
Stanodavac može upozoriti na remećenje mira i čak može raskinuti ugovor o najmu stana ako se nastavi stvarati buka tokom odmora.
