Najsretnija, najzelenija i jedina zemlja s negativnim ugljičnim otiskom na svijetu koji može zahvaliti neumornoj sadnji drveća je Butan. Kraljevstvo Butan s populacijom od tek 800.000 stanovnika koje većinom čine budisti jedinstveno je mjesto na svijetu i mjesto koje odlikuje jedno čudno pravilo.
U Butanu na svakom koraku možete naići na zanimljivosti koje izazivaju divljenje, zbunjuju ili čude stanovnike iz drugih krajeva svijeta. Jedna od njih je činjenica da u Butanu nema ubijanja životinja. U pretežito vegetarijanskoj i veganskoj zajednici nema ubijanja životinja. Meso u mesnice stiže iz Indije gdje se obavlja „krvavi“ posao. Osim politike o neubijanju, zabranjena je i sječa drveća bez posebne dozvole. Krivolovci također mogu završiti u zatvoru. Pecanje u rijekama i jezerima „bez paprira“ također spada u tu kategoriju.
Suhi dan u Butanu
Posjetitelje Butana moglo bi začuditi i pravilo trijeznog utorka, dana u sedmici kada nije dopušteno piti alkohol. Niti jedan bar ga ne smije točiti. Većina se pridržava pravila, ali ako ste jako „žedni“ pronaći ćete mjesta na kojima se toči na crno. U takvim kafićima alkohol dolazi na sto u šoljama za čaj. No ako mislite zapaliti koju uz piće, dobro razmislite. U Butanu se pušenje smatra grijehom, a duhan biljkom izrasloj na krvi demona. Od 2010. zabranjena je proizvodnja i prodaja duhanskih proizvoda tako da su ih pušači najčešće švercali iz Indije. No zbog pandemije mjere su popustile jer su šverceri s cigaretama donosili i koronavirus pa se od nedavno mogu kupiti u specijaliziranim trgovinama.
Iako biste mogli pomisliti da su stanovnici jedne od najsretnijih zemalja na svijetu trezvenjaci to nije tačno. Butan ima najveću stopu ispijanja alkohola po glavi stanovnika na jugu Azije. U zemlji je više od pet hiljada barova, a oko 700 ih se nalazi u glavom gradu Thimphu. Od vina do viskija, proizvodnja alkoholnih pića u Butanu je solidno razvijena.
Osim toga, Butan je jedno od rijetkih mjesta na zemlji gdje i dalje živi poliandrija koja ženama dopušta da imaju više muževa. Iako ta praksa više nije toliko raširena kao u prošlosti i dalje se zadržala u zabačenim krajevima zemlje prvenstveno kako bi muškarci mogli pomoći porodici u izoliranim krajevima te kako bi se djeci osiguralo nasljedstvo u obliku stada i pašnjaka. Uz poliandriju sve ostaje u porodici.
