Čelnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozorava da bi rasizam mogao biti uzrokom nedostatka bilo kakvog međunarodnog interesa za tekući rat u Etiopiji - javlja Guardian.
Građanski rat, koji je izbio u novembru 2020., vode snage najsjevernije etiopske pokrajine Tigraj (Tigray) sa saveznom etiopskom vojskom - kojoj se pridružuju i trupe iz susjedne Eritreje - u borbama koje su izazvale humanitarnu krizu golemih razmjera.
Dok ona traje, događaju se teško opisivi ratni zločini. No, dok je cijeli svijet vidio leševe na ulicama ukrajinske Buče i potpuno razoreni Mariupolj, o užasima na sjeveru Etiopije gotovo se ništa ne zna i kao da nikog nije ni briga.
No, predsjednik WHO-a, dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus - koji je etnički Tigrinja - tvrdi da je situacija uzrokovana sukobom u njegovoj domovini gora od bilo koje druge humanitarne krize u svijetu, uključujući rat u Ukrajini, pitajući se pritom nije li nedostatak globalnog angažmana u ovom slučaju povezan s "bojom kože".
Novinari ne mogu pristupiti
Tedros je iznio sličnu primjedbu još u aprilu, kada je upitao "daje li svijet doista jednaku pažnju životima crnaca i bijelaca", s obzirom na to da su trenutne krizne situacije u Etiopiji, Jemenu, Afganistanu i Siriji izazvale samo "djelić" zabrinutosti koju donosi rat u Ukrajini.
Konkretni sukob u Etiopiji započeo je u novembru 2020., a malo je humanitarne pomoći stiglo na to područje otkako su tigrajske snage zauzele veći dio regije u junu 2021. Ona je počela značajnije pritjecati u posljednjih nekoliko mjeseci, ali ni približno dovoljno za potrebe miliona ljudi.
Novinarima pristup nije dozvoljen pa je vjerovatno i to jedan od uzroka slabe globalne vidljivosti ove velike krize. Ključni zahtjev regionalnih tigrajskih lidera jest omogućavanje osnovnih egzistencijalnih usluga stanovništvu i pokretanje bankarskog sektora.
Neupućeni evropski čitatelj upitat će se zašto bi i on više pozornosti povetio nekom "plemenskom" sukobu u Etiopiji, iz njegova ugla neusporedivom s globalnim rizicima koje nosi rat dviju velikih zemalja na evropkom tlu, od kojih je jedna svjetska nuklearna sila.
Lider WHO-a toga je svjestan, ali upire prstom u činjenicu da je za to vrijeme u jednom kutku crne Afrike šest miliona ljudi u Tigraju odsječeno od svijeta, "pod opsadom" gotovo dvije godine. Priznaje da bi sukob u Ukrajini mogao svijet gurnuti u nuklearni rat, ali je ipak ustvrdio da je humanitarna katastrofa u Tigraju daleko gora pa napominje:
“U posljednjih nekoliko mjeseci nisam čuo niti jednog šefa neke države da govori o situaciji u Tigraju, igdje u razvijenom svijetu. Bilo gdje. Zašto?", pitao se Tedros. “Možda je razlog boja kože tamošnjih ljudi.”
Kao ilustraciju koliko je radikalno Tigraj odsječen, treba navesti da je vakcinacija Tigrinja protiv Covida-19 u glavnoj regionalnoj bolnici napokon pokrenuta tek prošlog mjeseca. Bila je to tek prva kampanja vakcinacije u Tigraju.
Svo vrijeme do tog trenutka medicinsko osoblje "vrištalo" je da su ostali i bez najosnovnijih lijekova, do te mjere da su rane pacijenata pokušavali "dezinficirati" samo sa zagrijanom slanom vodom.
Prošle srijede etiopsko ministarstvo vanjskih poslova saopštilo da je vladin mirovni odbor usvojio mirovni prijedlog "koji bi doveo do uspostave primirja" i da će ga uručiti izaslaniku Afričke unije koji posreduje između zaraćenih strana. Osnovne usluge stanovništvu bit će ponovno omogućene nakon prekida vatre, navodi se u tom saopštenju.
No, glasnogovornik oružanih snaga Tigraja odbacio je tu vladinu izjavu kao neiskrenu, navodeći u svom tvitu da je, "ako ništa drugo, režim Abija Ahmeda potpuno jasno dao do znanja da nema istinske volje za mirovnim pregovorima, osim kao metodom odgađanja".
Historijski uzroci sukoba
Da bi se bolje razumjelo što se tačno i zašto događa u Tigraju nužan je elementarni historijski pregled. U toj najsjevernijoj od 10 etničkih regija Etiopije živi šest miliona stanovnika, oko pet posto od 110 miliona koliko ih ukupno ima Etiopija.
Nakon dolaska novog premijera Abija Ahmeda na vlast 2018., Tigrinje gube prevladavajući utjecaj u državnoj politici koji su dotad imali. Abi Ahmed je liberalizirao zemlju, osnovao novu Partiju prosperiteta i smijenio čelnike prethodne vlade iz Tigraja koji su bili optuženi za korupciju i represiju.
Razmirice oko političkih reformi prerasle su u novembru 2020. u krvavi građanski rat, kada je premijer naredio ofanzivu protiv regionalnih snaga Tigraja. Rekao je da je to odgovor na napad na bazu vladinih trupa u toj regiji.
Korijeni političke krize koja je prethodila ratu mogu se naći u etiopskoj organizaciji vlasti. Naime, od 1994. Etiopija ima federalni sistem u kojem različite etničke grupe drže kontrolu svaka u svojoj regiji. Do eskalacije je došlo nakon višemjesečnih razmirica između nove vlade i lidera dominantne političke stranke u Tigraju, Tigrajskog narodno-oslobodilačkog fronta. Ona je bila na čelu koalicije četiri stranke koja je vladala Etiopijom još od 1991. godine, kad je s vlasti svrgnut vojni režim. Pod tom koalicijom, Etiopija je postala naprednija i stabilnija, ali uz stalnu zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava i niskog stepena demokratije. Na kraju se nezadovoljstvo prelilo u proteste, što je dovelo do rekonstrukcije vlade, nakon čega je Abij postavljen za premijera.
Prije nego će izbiti rat, Abij je u međuvremenu okončao dugogodišnji teritorijalni spor sa susjednom Eritrejom, za šta je čak nagrađen Nobelovom nagradom za mir 2019. godine. Ove su mu promjene donijele popularnost, ali su izazvale veliki nemir među njegovim kritičarima u Tigraju. Tigrajski lideri doživljavaju reforme kao pokušaj centralizacije i uništavanja etiopskog federalnog sistema.
Etiopska unutrašnjopolitička natezanja bila bi nam posve nezanimljiva da zbog njih nije došlo do rata u kojem su neprijeporno počinjeni ratni zločini, a Tigrinje se sistemski etnički čisti. U izbjegličkom logoru na istoku Sudana stotine nevinih civila - ne političkih ili vojnih vođa - svjedočile su pred kamerama o strahotama koje su preživjele nakon što su se našle na udaru kako centralne vlasti, koja je iz druge etničke grupe, Amhara, tako i vojske iz susjedne Eritreje.
Ujedinjeni narodi tvrde da imaju dokaze o više od petsto slučajeva seksualnog nasilja. Mržnja i brutalnost koje su vladini vojnici pokazivali prema Tigrinjama nisu stale na silovanjima. Svjedoci jezivog iživljavanja govore o silovanju djevojaka pred njihovim majkama, tjeranju oca da siluje vlastitu kćerku ili će ih oboje ubiti… Odbio je, ubili su ga, a nju su onda vojnici silovali. Takva mučenja i iživljavanja često završavaju likvidacijom žrtava.
Negiranje etničkog porijekla Tigrinja
Tigrajske izbjeglice tvrde da su ubijene hiljade, a možda i deseci hiljada njihovih sunarodnjaka. Etiopske vlasti iz neprijateljskog naroda navodno su započele i administrativno brisanje tragova o autohtonim Tigrinjama. Izdaju im nove lične dokumente, na jeziku drukčijem od njihovog. Na njima nema nikakvog podataka o njihovom etničkom porijeklu.
Tako su inicijalno progresivne, reformske snage pod vodstvom Abij Ahmeda, dobitnika Nobelove nagrade za mir, upregnute u genocid nad jednim šestomilionskim narodom, ali o tome, kao ni o jezivoj humanitarnoj krizi na krajnjem sjeveru Etiopije, svijet zapravo nema pojma.
Stoga čelnik Svjetske zdravstvene organizacije još jednom glasno upozorava na tu činjenicu, dovodeći je u relaciju s rasnim pitanjem, dok se istodobno njega lično proziva za pristranost i svojevrsni "sukob interesa" kao bivšeg člana etiopske vlade.
Ghebreyesus je, naime, bio ministar zdravstva u Etiopiji u vrijeme kada je na čelu njene vlade bio Tigrajski narodno-oslobodilački front, sada u sukobu s aktuelnim režimom. Stoga je čelnik Svjetske zdravstvene organizacije izložen čestim kritikama sadašnje etiopske vlasti, koja ga je optužila da podupire tigrajske pobunjenike, što on poriče.
Nakon njegove posljednje intervencije, glasnogovornica premijera Etiopije optužila ga je za "neetično" ponašanje, a novinarima je rekla da su takvi njegovi komentari "neprikladni za tako visoku poziciju". Dodala je da bi se Tedros, prvi Afrikanac na čelu WHO-a, trebao povući s visoke pozicije.
No, sve su to marginalne rasprave u usporedbi s činjenicom da se zločini nad civilima i humanitarna kriza na sjeveru Etiopije događaju i sada, potpuno u sjeni "glamuroznije" ukrajinske krize. Bez obzira na motive, etničko porijeklo i boju kože predsjednika WHO-a koji na njih najupornije upozorava.
Kao 'dijete rata' doživio smrt mlađeg brata od izlječive bolesti
Tedros Adhanom Ghebreyesus otvoreno je povezao svoje vrlo emocionalne istupe s vlastitim iskustvom odrastanja kao "djeteta rata", rekavši na ovogodišnjoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini: "Zvuk pucnjave i zviždanje granata kroz zrak, miris dima nakon udara, tragovi svijetlećih metaka na noćnom nebu, strah, bol, gubitak – te su me stvari pratile cijeli život. Sada ponovno osjećam istu bol i gubitak, ponovno u ratu u mojoj domovini.”
Kao sedmogodišnji dječak doživio je smrt svog dvije godine mlađeg brata koji je preminuo od bolesti koja bi se mogla izliječiti u zemlji koja ima djelotvornu zdravstvenu skrb. Ali, u njegovoj domovini Etiopiji toga tada nije bilo.
Nije htio prihvatiti kako neko mora umrijeti "samo zato jer je siromašan", kao što je to tada bilo u njegovoj porodici. Čelnik Svjetske zdravstvene organizacije često tom ličnom pričom objašnjava svoj angažman za bolju zdravstvenu skrb.
Opasnost od prelijevanja i širenja sukoba
”Imajući u vidu snagu tigrajskih trupa, ovaj sukob bi se mogao odužiti", navela je neprofitna organizacija Međunarodna krizna grupa. ”Tigraj ima velike paravojne snage i dobro obučenu lokalnu vojsku, za koju se pretpostavlja da broji oko 250.000 vojnika."
Kao druga najnaseljenija zemlja u Africi, Etiopija je ključna za stabilnost na rogu Afrike. Ukoliko se ovaj sukob u njoj dodatno zaoštri, strahuje se da bi se mogao da preliti i u susjedne zemlje. Navodno su rakete iz Tigraja već ispaljene na Eritreju, a oko 27.000 izbjeglica je pobjeglo u Sudan. Sukob bi kao "uzorak" mogao pojačati etničke tenzije i u drugim djelovima Etiopije.
