Arheolozi su u ruševinama u blizini drevnog grada Hala Sultan Teke na Kipru pronašli pravo blago, devet zlatnih dijadema i dvije zlatne pločice koje su se stavljale preko usta pokojnika.
Predmeti su ukrašeni bikovima sa sunčevim krunama i kozorozima u trku, a njihov dizajn spaja motive iz različitih dijelova antičkog Sredozemlja. Otkriće pruža vrijedan uvid u drevnu trgovinu tokom jedne od prvih velikih era globalizacije.
Lokalni kiparski zlatari izradili su ove ukrase prije približno 3.400 godina, spajajući staroegipatske, minojske, bliskoistočne i mikenske motive u vlastiti prepoznatljivi stil, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Oxford Journal of Archaeology.
„Pred vama su ostaci ljudi koji su živjeli prije više od 3.000 godina, zajedno s predmetima koji su stigli iz istočnog Sredozemlja, Grčke, Egipta, Anadolije, Levanta i Mezopotamije, ali i iz Indije, Afganistana, s Baltika i iz još udaljenijih krajeva“, izjavio je autor studije Peter M. Fischer, profesor s Univerziteta u Göteborgu u Švedskoj, koji rukovodi iskopavanjima.
„To je snažan podsjetnik da je Hala Sultan Teke bio dio međusobno povezanog svijeta“, dodao je.
Jedan od najvećih gradova bronzanog doba
Grad Hala Sultan Teke cvjetao je približno od 1630. do 1150. godine prije nove ere, kada je obližnje slano jezero Larnaka bilo zaštićeni zaljev i jedna od najboljih prirodnih luka na otoku, navodi se u studiji.
Grad je, prema svemu sudeći, bio ogroman. Na osnovu istraživanja koja se provode od 2010. godine, prostirao se na najmanje 25 hektara, što ga čini najvećim poznatim urbanim središtem bronzanog doba na Kipru i jednim od najvećih u cijelom istočnom Sredozemlju.
Iz grada se izvozio topljeni bakar, proizvodila se keramika i trgovalo luksuznom robom, uključujući lapis lazuli iz Afganistana, jantar s Baltika i karneol iz Indije.
Između 2016. i 2024. godine otkriveno je osam komornih grobnica. One su se davno urušile i zatrpale svoj sadržaj ruševinama. Iako je to bila katastrofa za pokojnike, pokazalo se kao sretna okolnost za arheologe hiljadama godina kasnije jer su ruševine zaštitile tijela i artefakte.
Dijadema koja spaja različite kulture
Jedna od najupečatljivijih dijadema spaja egipatsku ikonografiju i motive antičke mikenske Grčke.
Na njoj su prikazane glave bikova sa sunčevim krunama, što je tipičan egipatski motiv povezan s bogom Apisom, okružene palmama i rozetama.
Kombinovanje ovih motiva pokazuje da kiparski zlatari nisu bili samo posrednici koji su preko mora prodavali tuđu robu, već i umjetnici koji su stvarali u svojevrsnom „kotlu ideja“.
Ova dijadema krije još jedno iznenađenje. Bikovi su se obično povezivali s muževnošću, ali je utvrđeno da je primjerak s motivima bikova pripadao ženi staroj između 35 i 40 godina. To ukazuje na to da ovaj simbol nije bio namijenjen isključivo muškarcima.
Nakit su nosili i za života
Dijademe nisu bile namijenjene samo pokojnicima. Teži primjerci pokazuju tragove korištenja, što sugeriše da su ih ljudi vjerovatno nosili tokom života, mada gotovo sigurno samo u rijetkim i posebnim prilikama.
Lakše dijademe bile su previše krhke za svakodnevno nošenje i vjerovatno su izrađivane isključivo za pogrebne obrede.
Zlatne pločice koje su stavljane preko usta pokojnika još su zagonetnije. Iako su slični predmeti pronađeni i u drugim mediteranskim kulturama, njihova tačna funkcija ostaje nepoznata.
„Ne možemo sa sigurnošću reći šta su zlatne pločice trebale predstavljati, ali su najvjerovatnije bile dio pogrebnog obreda koji je označavao prelazak pokojnika u zagrobni život“, rekao je Fischer.
Zlato je možda stizalo iz udaljenih rudnika
Uprkos stranim motivima, predmeti su vjerovatno izrađeni na Kipru.
Dugo se raspravljalo o tome gdje su se nalazile zlatarske radionice koje su proizvodile ovakve ukrase, ali nova studija ukazuje na mogućnost da su artefakti napravljeni upravo u Hala Sultan Teki.
Zlato je vjerovatno stizalo iz udaljenih egipatsko-nubijskih rudnika ili čak iz Ade Tepe u Bugarskoj, najstarijeg poznatog površinskog rudnika zlata na Balkanu.
Zanimljivo je da su, uprkos bogatstvu položenom uz pokojnike, grobnice bile jednostavno ukopane u zemlju i diskretno obilježene.
„Uvjeren sam da su stanovnici još u antičko doba bili svjesni opasnosti od pljačkanja grobova“, rekao je Fischer, sugerišući da je skromna vanjština možda trebala odvratiti pljačkaše.
Za potpuno iskopavanje trebalo bi više od šest stoljeća
Do sada je istražen samo mali dio drevnog grada. Fischerovi studenti ponekad ga pitaju koliko bi vremena bilo potrebno da se cijelo područje iskopa.
Prema njegovoj procjeni,najmanje 630 godina.
Ipak, ne smeta mu što će veći dio grada ostati budućim generacijama jer bi one mogle raspolagati naprednijim metodama istraživanja.
„Svako novo područje iskopavanja donijelo je iznenađenja, pa sam uvjeren da grad još ima mnogo priča koje treba ispričati“, zaključio je.