Fragment kosti pronađen u ruševinama palate Kubadabad u Turskoj zapravo nije običan slomljeni predmet, već najstarija poznata matica samostrijela ikada identifikovana u arheološkim iskopavanjima na području Anadolije.
To tvrde naučnici Muharem Čeken, Alptekin Javas i Gokan Merič u studiji objavljenoj u časopisu Höyük.
Ovo otkriće posebno je značajno jer su projektili za samostrijel ranije pronalaženi na nekoliko srednjovjekovnih lokaliteta u Anadoliji, ali mehanički dijelovi samog oružja gotovo nikada nisu pronađeni u arheološkim zapisima. Ovaj mali cilindrični komad kosti sada mijenja dosadašnja saznanja.
On predstavlja fizički dokaz da je seldžučki vojni svijet ne samo poznavao samostrijel, već koristio i složene okidačke mehanizme povezane s tim oružjem.
Važno nalazište iz seldžučkog perioda
Palata Kubadabad nalazi se na zapadnoj obali jezera Bejšehir. Izgrađena je u 13. stoljeću tokom vladavine anadolskog seldžučkog sultana Alaeddin Kayqubad I i smatra se jednim od najvažnijih očuvanih dvorskih kompleksa iz seldžučkog perioda.
Tokom više od četiri decenije arheoloških istraživanja na ovom lokalitetu pronađene su pločice, keramika, stakleno posuđe, arhitektonski ostaci i brojni drugi predmeti koji otkrivaju detalje života elite srednjovjekovne Anadolije. Novo otkriće sada toj priči daje i izraženiju vojnu dimenziju.
Predmet je pronađen još 1988. godine u kamenitom dijelu kompleksa poznatom kao Unutrašnja tvrđava. Nalazio se uz zapadni zid Male palate, u blizini peći za koju se vjeruje da je služila za pečenje pločica.
Istraživači navode da stratigrafski dokazi pokazuju kako predmet vjerovatno nije prvobitno bio u sloju u kojem je otkriven, već je najvjerovatnije premješten iz drugog dijela kompleksa.
Mali dio bez kojeg samostrijel ne bi radio
Komad kosti je bež boje, cilindričnog oblika i djelimično polomljen. Promjer mu je oko 2,8 centimetara, dok je debljina približno 2,1 centimetar. U sredini se nalazi rupa široka oko pola centimetra koja je služila za osovinicu povezanu s kundakom oružja.
Dva žlijeba otkrivaju njegovu funkciju, jedan poprečni držao je tetivu, dok je drugi, uzdužni, služio za usmjeravanje projektila. Tragovi željeza na donjem dijelu vjerovatno pripadaju okidačkom mehanizmu.
U zapadnoj terminologiji ovaj dio samostrijela često se naziva i „orah“. Kada bi samostrijel bio zategnut, upravo je matica držala tetivu na mjestu. Povlačenjem okidača matica bi se okretala i oslobađala tetivu koja bi ispalila strijelu.
Iako je riječ o malom dijelu, bez njega samostrijel ne bi mogao funkcionisati.
Pronađen i težak projektil
Studija također analizira tešku željeznu glavu projektila pronađenu u Kubadabadu. Sa težinom od 66 grama, ona je preteška za obični ručni luk.
Njen oblik, četvrtasto tijelo sa oštrim ivicama koje se spajaju u vrh, upućuje na to da je vjerovatno korištena upravo sa samostrijelom ili možda s većim oružjem na čekrk.