Ruski istraživački novinar Andrej Lošak u noći između 3. i 4. marta 2022. godine skoro da nije spavao. Ustvari, kao i svih ostalih noći nakon ruskog napada na Ukrajinu 24. februara. Provjerio je svoje Telegram kanale i među bezbrojnim horor porukama pronašao je i ovo: U vrlo bliskoj budućnosti bi u Rusiji moglo biti uvedeno vanredno stanje, što bi onemogućilo napuštanje zemlje. Odluka, koja je sazrijevala sedmicama, iznenada je stigla: morao je da ode, i to odmah. Lošak je istog dana bio u avionu za Tbilisi, piše DW.
„Ovdje u Gruziji sam sreo više prijatelja i kolega iz Moskve i drugih ruskih gradova nego što sam vidio u Rusiji posljednjih godina", kaže Lošak. Tu su i kolege sa kanala Echo Moskvy i TV Rain, koji su zabranjeni u Rusiji, a ovdje takođe formiraju urednički tim. "Ovdje si među kolegama. Imaš osjećaj da je emigrirala cijela smjena", kaže Lošak.
Egzodus neviđenih razmjera
Tačni podaci o broju osoba koje su napustile Rusiju nisu dostupne, ali jedno je jasno: u roku od pet sedmica nakon početka rata, Rusija je doživjela najveći egzodus od Oktobarske revolucije. Pretpostavlja se da je zemlju napustilo nekoliko stotina hiljada ljudi. Neki izvori čak spominju brojku od preko milion ljudi.
Veoma je teško dati preciznije podatke, budući da za najvažnije zemlje u koje ljudi odlaze, poput Gruzije ili Armenije, Rusima nije potrebna viza. Međutim, samo Gruzija računa sa više od 100.000 izbjeglica iz Rusije, a sličan broj se navodi i u Armeniji. Ostale zemlje u koje odlaze Rusi su Azerbejdžan, Dubai, Turska, Grčka, Bugarska, Srbija, Kazahstan, Kirgistan, Uzbekistan, pa čak i Tadžikistan, Mongolija i Latinska Amerika.
Tradicionalno veliki regioni u koje se iseljavaju Rusi, poput Crne Gore i baltičkih država, posebno Letonija, takođe doživljavaju ogroman rast broja ruskih državljana. Relativno mali broj ljudi koji su imali priliku emigrirati u Izrael ili Zapadnu Evropu, posebno u Njemačku, također je iskoristio priliku. Rijetko ko zvanično najavljuje svoj odlazak - većina je "otišla na kratko". Niko ne zna koliko dugo.
No, koliko god bile konfuzne brojke i avanturistička geografija emigracionog pokreta, razlog talasa emigracije može se precizno procijeniti: „Doživljavamo najveći odliv mozgova u novijoj istoriji“, kaže Andrej Lošak. Upravo naučnici i informatičari, novinari, blogeri i kulturni radnici iz svih sektora i žanrova okreću leđa svojoj domovini koja se okrenula protiv cijelog svijeta.
"Najveći odliv mozgova u novijoj istoriji"
Reditelji, pisci, modni dizajneri, arhitekte, kulturne ličnosti i poznate ličnosti okreću leđa Rusiji. Kraljica popa Ala Pugačeva, na primjer, gradi novi život u Izraelu zajedno sa svojim suprugom komičarom Maksimom Galkinom. Poznati tv voditelj Ivan Urgant je također tamo. Rok zvijezda Zemfira i njena partnerica, međunarodno poznata glumica Renata Litvinova, nalaze se u Parizu. Tamo je (kao i nedavno u Berlinu) primijećen i režiser Kiril Serebrenikov.
Književnica Ljudmila Ulickaja takođe daje intervjue u svom berlinskom stanu. Iz Londona se javlja njen kolega Boris Akunjin. Primabalerina Boljšoj teatra, Olga Smirnova, dobila je novi posao u Amsterdamu, dok je uticajni video bloger i reditelj Jurij Dud stacioniran u Istanbulu.
Međutim, nisu samo dobrostojeće i slavne ličnosti napustile domovinu: većina izbjeglica srednje klase otisnula se u nepoznato s koferom i nešto gotovine (ruske kreditne kartice su blokirane širom svijeta i iznos veće količine novca je zabranjen zakonom). „Niko od nas trenutno ne traži bolji život u inostranstvu", kaže Andrej Lošak. "Svi smo izgubili sredstva za život. Sadašnji talas bi nazvao moralnom emigracijom. Naša savjest nam ne dozvoljava da budemo u gomili koja viče 'Zig Heil' u današnjoj Rusiji." On također ima zajednički izraz za one koji odlaze: "Nazvao bih nas 'ruski Evropljani'."
Galina Juzefovič: Napustiti zemlju kao privilegija
Prema Levada centru, institutu za ispitivanje javnog mnjenja nezavisnom od ruske države, proevropski nastrojeni Rusi koji osuđuju rat u Ukrajini čine najmanje 20 posto ukupnog stanovništva Rusije. Čisto matematički rečeno, to je oko 30 miliona ljudi. Ali vrlo je malo onih koji zaista mogu napustiti zemlju.
"Danas odlazak nije ni hrabar čin niti je jedini etički prihvatljiv oblik izražavanja ličnog nezadovoljstva aktuelnim događajima", kaže poznata književna kritičarka Galina Juzefovič, koja je sa porodicom otišla u južnu Tursku. Ona kaže da je "to očigledno privilegija." Prema njenim riječima, iz Rusije ne odlaze najbolji, "već jednostavno oni koji to nekako sebi mogu priuštiti". Njeno suosjećanje je posebno sa onima koji ostaju i koji, u otvorenom ili tihom protestu, moraju da opstanu među sugrađanima koji drugačije misle. Situacija je uporediva sa Njemačkom tokom nacističke ere.
Anton Dolin: Bijeg kao lični poraz
„Ruska kultura koju poznajemo do danas prestala je da postoji 24. februara", konstatuje Anton Dolin, vjerovatno najpoznatiji ruski filmski kritičar, publicista i javna ličnost. Kao stručnjak odbrane svjedočio je na suđenju ukrajinskom režiseru Olegu Senzovu.
„Moj osnovni stav je oduvijek bio: nikada neću napustiti Rusiju", kaže Dolin. On je sedmicu dana nakon početka rata odustao od tog stava i sa porodicom je napustio zemlju i od tada je u Letoniji. "Svoj odlazak sada doživljavam kao oblik lične predaje. Sve što sam radio tri decenije, svojevrsni kulturni otpor onima na vlasti, sada je izgubilo svaki smisao. Moja životna misija, pozicionirati Rusiju kao dio Evrope, izgleda da nije uspjela."
Ipak, filmski kritičar se nada da se "teška bolest kroz koju Rusija sada prolazi može izliječiti. Nakon toga dolazi faza pokajanja za zločine koji se sada čine u naše ime. Računi koje ćemo tada morati platiti će biti visoki. Međutim, rado ću se vratiti u svoju zemlju. Nemam drugog doma."
Ali, brzi povratak teško je izgleda moguć: Vladimir Putin je one koji su napustili zemlju opisao kao "izdajnike nacije" i proglasio ih državnim neprijateljima.
Čulpan Hamatova: "Nisam izdajica"
„Vrlo dobro znam da nisam izdajica", kaže Čulpan Hamatova koja izgleda skrhano. Ona je 2012. godine podržala predizbornu kampanju Vladimira Putina u zamjenu za njegovu podršku njene fondacije Give Life, koja pomaže djeci oboljeloj od raka. Glumica je nakon prva tri dana rata u Ukrajini sa svoje tri kćerke otišla u Letoniju.
Hamatova priznaje da nije borac, već da je umjetnica, supruga i majka. 24. februara ponovo je postala bespomoćna sedamnaestogodišnjakinja. Sve što ona želi je da se "razbistri ovaj mrak", da se rat završi. Na pitanje u jednom intervjuu: ko bi mogao da zaustavi rat, Hamatova tužno gledajući u kameru odgovara: „Vladimir Vladimirovič Putin. Predsjednik Ruske Federacije".
