Mjehur nakupljenog metana, koji je ko zna koliko dugo rastao ispod vječnog leda u Sibiru, što se sada počeo otapati, eksplodirao je i stvorio impresivan krater dubok 50 metara.
Ovu divovsku rupu prvi put je primijetio televizijski tim koji je letio iznad tog područja, a prema navodima časopisa The Siberian Times, kada su naučnici išli istraživati što se dogodilo, pronašli su komade leda i stijenja izbačene stotinama metara dalje od epicentra.
Naučnici su tek krenuli istraživati fenomen i za sada nije sa sigurnošću utvrđeno je li ovaj ponor nastao kao posljedica klimatskih promjena. No, 2014. se nešto slično dogodilo na poluotoku Jamal na sjeverozapadu Rusije, nakon niza neobično toplih ljeta, piše Science Alert.
Stručnjaci smatraju da su ovakve divovske rupe rezultat iznenadnog kolapsa brežuljaka ili tundre, koji nastaje kada otapanje permafrosta potiče nakupljanje metana ispod površine.
Zbog globalnog zagrijavanja na Arktiku se ubrzano otapa područje vječnoga leda. Naučnici smatraju da ovaj proces utječe na stvaranje ovakvih ponora, no još nema dovoljno istraživanja koja sa sigurnošću potvrđuju da su klimatske promjene te koje primarno potiču njihov kolaps.
Metan je 84 puta snažniji staklenički plin od ugljikovog dioksida te bi ispuštanje ogromnih zaliha tog plina moglo pokrenuti nepovratan proces koji može još više ubrzati globalno zatopljenje.
Studija iz 2017. analizirala je fotografije takvih ponora koje sežu još iz 1970-ih i utvrdila da su se posljednjih godina oni primjetno povećali, što sugerira da je otapanje permafrosta barem djelomičan pokretač takvih vrsta događaja.
Iste je godine drugo istraživanje pronašlo 7000 plinskih mjehura ispod poluotoka Jamal, tačno na istome mjestu gdje se sada otvorio ogroman bezdan.
Osim što bi se zbog klimatskih promjena u atmosferu mogla izbaciti nevjerovatna količina do sada zarobljenog metana, naučnici su zabrinuti i zbog toga što bi otapanje permafrosta moglo osloboditi drevne bolesti o kojima ne znamo skoro ništa.
