Kada pomislimo na piramide, većina nas automatski zamišlja pustinju, sfinge i drevni Egipat.
Međutim, Evropa krije vlastite monumentalne građevine koje po starosti i značaju nimalo ne zaostaju za čuvenim egipatskim zdanjima. U šumovitim predjelima zapadne i centralne Poljske nalaze se zagonetne građevine poznate kao Divovski grobovi ili Kujavski humci – ostaci neolitske kulture koji sve više zaokupljaju pažnju arheologa i historičara.
Ove strukture, nastale još u 4. mileniju prije nove ere, bile su pogrebna mjesta za važne ličnosti tadašnjih zajednica. Riječ je o izduženim zemljanim humcima, često trouglastog oblika, prekrivenim velikim kamenim pločama, od kojih su neke težile i do deset tona.
Uprkos jednostavnim alatima koje su tadašnje zajednice imale, uspjeli su izgraditi impresivne spomenike koji i danas izazivaju divljenje, prenosi Indy100.
Posljednjih godina naučnici sa Univerziteta Adam Mickiewicz koriste savremene metode, uključujući daljinsko istraživanje, kako bi mapirali nova nalazišta.
Tako su 2019. godine, u Krajobraznom parku Dezydery Chłapowski, otkrivene dvije nove strukture koje podsjećaju na trapezoidne piramide, vjerovatno povezane s kulturom lijevkastih pehara – poljoprivrednim društvom koje je obitavalo u ovom dijelu Evrope.
Iako su piramide djelimično uništene – jer je lokalno stanovništvo u prošlosti koristilo kamenje za druge građevinske projekte – i dalje su vidljivi ključni elementi, poput orijentacije prema istoku, što može ukazivati na religijski aspekt, kao što je štovanje Sunca.
Prema arheološkim pretpostavkama, pokojnik bi bio položen licem prema gore, sa stopalima usmjerenim ka ulazu, često okružen vrijednim predmetima poput kamenih sjekira, keramike i glinenih posuda.
Poljski stručnjaci vjeruju da su ove piramide građene u čast uglednih članova zajednice – bilo da se radi o šamanima, vođama ili svećenicima. Budući da su dosadašnja istraživanja otkrila samo mali dio onoga što se nalazi pod zemljom, naučnici planiraju nova iskopavanja koja bi mogla pomoći u boljem razumijevanju kako su te zajednice živjele, kako su poštovale svoje mrtve – i kako su ostavile trag koji traje već hiljadama godina.