Naučnici su u Tanzaniji otkrili tri nove, izuzetne vrste krastača koje se ističu jedinstvenom osobinom, umjesto da polažu jaja, ženke na kopnu rađaju desetine sićušnih, potpuno razvijenih krastačića, od kojih je svaki velik svega nekoliko milimetara. Ova neuobičajena strategija razmnožavanja za žabe izuzetno je rijetka među vodozemcima, piše CNN.
Rijetkost u svijetu vodozemaca
Među više od 4.000 poznatih vrsta žaba i krastača, manje od jedan posto rađa žive mlade. Naučnici vjeruju da se ova strategija razvila kao prilagodba na staništa gdje nema stalnog pristupa vodi, inače ključne za razvoj punoglavaca.
"Opisivanje ovih novih vrsta koje rađaju mlade, a ne polažu jaja, fascinantno je i pomaže nam razumjeti evolucijsku fleksibilnost vodozemaca, jedne od najraznolikijih i ekološki najosjetljivijih grupa kičmenjaka", izjavio je dr. Diego José Santana, kustos za vodozemce u Field Museumu u Chicagu.
Otkriće skriveno u muzejima
Tri novootkrivene vrste krastača iz Tanzanije, nazvane N. luhomeroensis, N. uhehe i N. saliensis, dosad su bile klasificirane kao jedna vrsta, Nectophrynoides viviparus. Do otkrića je došlo nakon što su naučnici detaljno analizirali fizičke osobine i genetske podatke stotina muzejskih primjeraka, od kojih su neki stari više od 100 godina.
Uporedili su te podatke sa zvučnim snimkama glasanja krastača u njihovim prirodnim staništima, što im je omogućilo da potvrde da se radi o tri zasebne vrste.
Ovaj rad "naglašava važnost kontinuiranog ulaganja u taksonomiju i prirodnjačke zbirke", rekao je Santana. "Rad u Field Museumu, koji čuva primjerke iz cijelog svijeta, stalno me podsjeća da mnoge nove vrste još uvijek čekaju da budu prepoznate."
Bolje razumijevanje raznolikosti ovih jedinstvenih krastača ključno je za njihovo očuvanje. Populacije nekoliko vrsta iz roda Nectophrynoides već su u opadanju, a vrste s ograničenim staništima posebno su ugrožene zbog krčenja šuma i klimatskih promjena.
"Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se u potpunosti razumjela rasprostranjenost, ekologija i mogući populacijski trendovi u ovim područjima, a sve s ciljem informiranja budućih strategija očuvanja", napisali su autori studije.
Manje potomaka, veće šanse za preživljavanje
Za razliku od krastača koje se razmnožavaju u vodi i polažu ogroman broj jaja, ponekad i do 20.000 odjednom, ove vrste imaju znatno manja legla.
"Polažu ta jaja i iz njih se razvijaju sićušni punoglavci, od kojih samo mali dio ikada uspije napustiti baru", objasnio je dr. Mark D. Scherz, vodeći autor studije i kustos herpetologije u Prirodoslovnom muzeju Danske.
Kod krastača koje rađaju jedinke (a ne polažu jaja), oplodnja se događa interno, a legla broje od 40 do 60 mladih.
"Maksimalan broj koji smo ikada zabilježili bio je, mislim, preko 160 potpuno razvijenih krastačića unutar jedne ženke", dodao je Scherz. Veći i razvijeniji mladunci imaju znatno veće šanse za preživljavanje čim dođu na svijet.
Budućnost ugroženih krastača
Porodično stablo drvenih krastača iz roda Nectophrynoides još uvijek predstavlja veliku zagonetku za naučnike, a ovo otkriće je samo jedan njegov dio. Međutim, ove životinje suočavaju se s mnogo hitnijim problemima od taksonomske klasifikacije, njihova šumska staništa ugrožena su ljudskim aktivnostima i klimatskom krizom.
Sudbina nekih vrsta već je zabrinjavajuća. Kihansi prskajuća krastača (N. asperginis) izumrla je u divljini, dok Poyntonova šumska krastača (N. poyntoni) nije viđena od 2003. godine. Scherz upozorava da su njihova staništa nedovoljno istražena te da naučnici mogu samo nagađati koliko još neotkrivenih vrsta postoji u regiji.
"Čak i ako posjetite ta mjesta nekoliko puta, često ćete se vratiti kasnije, možda s drugim timom, i pronaći stvari koje nikada prije niste vidjeli. Naša slika rasprostranjenosti ovih vrsta daleko je od potpune", zaključio je.