Suh asfalt, odlična preglednost i gotovo savršeni uslovi za vožnju. Put prema moru često prati lijepo vrijeme, zbog čega malo ko očekuje opasnost na cesti.
Nažalost, mnogi vozači iskusili su kako se idealno putovanje u samo nekoliko trenutaka može pretvoriti u pakao. Zbog toga uvijek treba imati na umu pojavu koja može uništiti odmor, ali i izazvati ozbiljne i trajne posljedice.
„Crni led“ obično se povezuje s hladnim zimskim danima. Međutim, među vozačima se ovaj izraz ponekad koristi i za ljetnu pojavu koja može biti jednako opasna. Ne zato što je riječ o pravom ledu, već zato što je kolovoz izuzetno klizav, a vozači to uglavnom ne očekuju.
Šta je ljetni „crni led“?
Kada se govori o „crnom ledu“ tokom ljetnih mjeseci, ne misli se na zaleđeni kolovoz, već na tanki, gotovo nevidljivi sloj nečistoća i vlage koji stvara osjećaj vožnje po ledu.
Najčešće se pojavljuje na dijelovima ceste koji prolaze kroz guste šume, u sjenovitim usjecima u kojima se asfalt sporo suši te na manje prometnim lokalnim cestama.
Klizavi sloj može nastati miješanjem:
- ulja i goriva koja ispuštaju vozila
- sitne gumene prašine
- prašine i prljavštine
- vode nakon kratkotrajnog ljetnog pljuska ili rose
- mahovine i drugih organskih ostataka
Kada nakon dužeg sušnog perioda padne prva kiša, nečistoće se miješaju s vodom i stvaraju izuzetno klizavu površinu. Asfalt tada izgleda tamnije, gotovo crno, pa se ova pojava kolokvijalno naziva „crnim ledom“.
Gdje je opasnost najveća?
Ova pojava naročito je izražena:
- tokom prvih minuta nakon početka kiše
- na raskrsnicama i kružnim tokovima, gdje vozila često koče i ubrzavaju u krivinama na mostovima i nadvožnjacima
- u blizini benzinskih pumpi
- na sjenovitim i šumovitim dijelovima ceste
Najčešće se ne pojavljuje na otvorenim i osunčanim dionicama, već vreba na mjestima zaštićenim od sunca i vjetra.
Zašto je toliko opasna?
Prijanjanje guma može biti mnogo slabije nego što vozač očekuje. Zaustavni put se produžava, automobil lakše proklizava u krivinama, dok su motociklisti i biciklisti posebno ugroženi.
Vozač često ne primijeti opasnost sve dok ne pokuša zakočiti ili promijeniti smjer kretanja.
Kako sigurno voziti?
Čim počne padati kiša, naročito nakon dužeg sušnog perioda, potrebno je smanjiti brzinu.
Izbjegavajte naglo kočenje i oštre pokrete upravljačem, a razmak od vozila ispred povećajte kako biste imali dovoljno vremena za reakciju.
Važno je i redovno provjeravati stanje guma. Istrošene gume mnogo teže odvode vodu i dodatno povećavaju rizik od proklizavanja.
Prilikom ulaska u šumovite i sjenovite dijelove ceste smanjite brzinu, čak i kada asfalt na prvi pogled djeluje suh i siguran.
Mahovina, lišće i iglice dodatno povećavaju rizik
Mahovina sama po sebi nije „crni led“, ali kada se navlaži kišom ili rosom, može stvoriti veoma klizavu podlogu. Prijanjanje guma tada može biti toliko smanjeno da vozilo proklizava slično kao na ledu.
Smola koja kaplje s drveća također može doprinijeti klizavosti, naročito kada se pomiješa s prašinom, opalim iglicama ili lišćem, a zatim nakvasi.
Još veći problem predstavljaju:
- borove iglice
- mokro lišće
- polen
- organski talog
- blato i prašina
U kombinaciji s vlagom, ovi materijali mogu stvoriti veoma opasan sloj na kolovozu.
Zato budite posebno oprezni u sjenovitim krivinama i na šumskim dionicama. Izgubit ćete svega nekoliko sekundi, ali ćete mnogo sigurnije izaći na pravac i nastaviti putovanje.