Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe, članovi porodica, prijatelji i predstavnici kantonalne vlasti danas su obilježili 32. godišnjicu masakra u ulici Hakije Turajlića broj 39 na Dobrinji, gdje je 1993. godine ubijeno 14 građana Sarajeva dok su čekali vodu. Masakr je počinjen minobacačkom granatom ispaljenom s položaja Vojske RS-a tokom opsade Sarajeva.
U eksploziji su poginuli: Ilham Jelovac, Ajdin Kirlić, Vinka Knehtl, Ljiljana Matić, Nedžiba Mehonić, Rahima Mehonić, Sedajeta Mehonić, Dragica Mićanović, Sulejman Selimović, Zorka Simić, Enisa Talić, Ibro Talić, Jasminka Tvrtković i Stela Tvrtković. Još 16 osoba je teže i lakše ranjeno.
U ime Kantona Sarajevo, cvijeće su položile pomoćnica ministrice kulture i sporta Lejla Mujkić te zastupnica u Skupštini KS-a Marijela Hašimbegović. Kako je istaknuto, obilježavanje ovog tragičnog datuma nije samo čin sjećanja na nevino ubijene, već i jasna poruka da se zločin ne zaboravlja.
– Mjesta sjećanja, poput ovog, nisu samo podsjetnici na bol i stradanje, nego i upozorenja za budućnost. Sarajevo je preživjelo najdužu opsadu u modernoj historiji, opsadu u kojoj Vojska RS-a nije pravila razliku među civilima. Ubijeno je više od 12.000 ljudi, među kojima 1.601 dijete. Iza svakog broja stoji ime, lice i porodica. Pravda je dug koji imamo prema njima – kazala je Mujkić.
Dodala je da su za zločine počinjene u Sarajevu osuđeni tek rijetki – Stanislav Galić, Dragomir Milošević i Ratko Mladić.
– Presude su važne, ali nisu dovoljne. Pravda nije samo u zatvorskim kaznama. Ona je i u priznavanju istine, u borbi protiv negiranja, u našem zalaganju da nove generacije znaju šta se desilo. Poricanje zločina ne šteti samo prošlosti – ono uništava budućnost. Ako želimo mirnu i stabilnu BiH, moramo graditi društvo zasnovano na istini, međusobnom poštovanju i kolektivnoj svijesti o onome što se desilo – zaključila je Mujkić.