Rješenja Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH, donesena pod palicom direktora Dragoljuba Reljića, kadra SNSD-a u tehničkom mandatu kojima se Agenciji za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH i Upravi za indirektno oporezivanje BiH trajno zabranjuje obrada podataka za izdavanje elektronskih potpisa ogolila su novi način rušenja državnih institucija u režiji SNSD-a i Milorada Dodika.
Zanemareno da posebni zakon ima prednost nad općim
Ovdje više nije riječ o uobičajenom birokratskom sporu ili tehničkom pitanju zaštite podataka, već o koordinisanom udaru na digitalni i ekonomski kapacitet države, i to u trenutku kada državne institucije bilježe ključne korake naprijed u uvođenju digitalnog poslovanja.
Da bi se u potpunosti razumio pravni 'faul' i zloupotreba zakona od SNSD-ovog Reljića kojem je prije više od pola godine istekao mandat, mora se imati u vidu da je on evidentno zloupotrijebio široke ovlastima iz Zakona o zaštiti ličnih podataka iz 2025. godine, kada je izrekao trajne zabrane obrade podataka za izdavanje elektronskih potpisa IDDEEA-i i UIO BiH .
Iako taj zakon omogućava Agenciji izricanje mjera zabrane Reljić je potpuno zanemario činjenicu i pravilo da poseban zakon uvijek ima prednost nad općim zakonom. U ovom konkretnom slučaju, oblast elektronskog potpisivanja i rada ovjerilaca u BiH precizno uređuje Zakon o elektronskom potpisu BiH i njegove odredbe u odnosu na ove dvije institucije jače su od onih koje proizilaze iz Zakona o zaštiti ličnih podataka.
Članovi 20.i 21. tog zakona eksplicitno propisuju da nadzor nad radom ovjerilaca vrši isključivo nadležni organ pri Ministarstvu komunikacija i transporta BiH, te da samo to ministarstvo može zabraniti pružanje usluga.
Ministarstvo je kroz više formalnih akata potvrdilo da i IDDEEA i UIO ispunjavaju sve tehničke, pravne i sigurnosne uslove.
Dragoljub Reljić, stoga je svojim rješenjima izveo klasični pravni inžinjering. Budući da agencija na čijem je čelu, nema nadležnost da zabrani elektronski potpis, on je vjerovatno u sadejstvu s vrhom SNSD-a i u skladu s njihovom agendom rušenja države, zabranio obradu ličnih podataka pri izdavanju elektronskog potpisa dvjema državnim agencijama ,bez čega ni IDDEEA, ni UIOBiH ne mogu izdavati elektronski potpis, a za što su ovlaštene.
Na ovaj način Reljić je svjesno suspendovao državni zakon i preoteo nadležnost državnog ministarstva prometa i komunikacija.
Hronologija dešavanja potvrđuje političku pozadinu
Da donošenje rješenja u režiji SNSD-ovog direktora ne ostavlja nimalo prostora za sumnju u političku pozadinu i jasno razotkriva motiv za ovakav potez pokazuje hronologija događaja koji su mu prethodili.
Naime, ova rješenja agencije donesena su nakon što je Ustavni sud BiH u martu svojom odlukom U-1/25 zadao težak udarac neustavnim naporima SNSD-ove vlasti u RS da uspostave i održe paralelni digitalni sistem u BiH .
Ustavni sud BiH je u tom predmetu proglasio neustavnim članove Zakona o policiji RS kojima je zakonodavac u RS-u entitetskom MUP-u dozvolio da uspostavlja vlastitu infrastrukturu za digitalno potpisivanje i izdavanje kvalifikovanih digitalnih certifikata.
Sud je bio jasan, utvrdivši da IDDEEA uživa isključivu nadležnost u toj oblasti na nivou države radi očuvanja jedinstvenosti sistema.
Međutim u entitetu RS usvojili su novi Zakon o elektronskoj identifikaciji, uslugama povjerenja u elektronskom poslovanju i elektronskom dokumentu RS, kojim ponovo otimaju nadležnosti IDDEEA-e za koji je Kemal Ademović, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH već uputio zahtjev Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti o čemu je Raport detaljno izvještavao.
No, SNSD ne miruje u atacima na na državu, pa je na scenu stupio kadar SNSD-a iz Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH Dragoljub Reljić, koji je zloupotrijebio ovlasti i u nemogućnosti da zabrani dvjema državnim agencijama da izdaju elektronski potpis, on im je zabranio obradu podataka u te svrhe, što je faktički isto.
Jer, ni IDDEEA, ni UIOBiH ne mogu izdavati elektronske potpise,a da se ne bave obradom, naravno, zakonitom podataka građana.
Za prosječnog građanina najvažnije je pitanje šta su to IDDEEA i UIO pogrešno uradile pa je agencija morala tako drastično intervenisati, jer, naravno niko ne bi podržao nezakonitu obradu podataka, međutim, veliko je pitanje je li do toga uopće i došlo.
Ono što se iščitava iz rješenja jeste da se agencija 'uhvatila' za banalne tehničke procedure. Primjerice, oni zamjeraju što se provjera identiteta i uvid u lične dokumente građana u UIO BiH vrši tek na samom kraju procesa, odnosno u momentu kada građanin lično dođe da preuzme izrađeni digitalni certifikat, a ne na samom početku podnošenja zahtjeva.
U svakoj evropskoj praksi, ako regulator zaštite podataka uoči ovakav proceduralni nedostatak, on izdaje preporuku ili nalaže rok da se procedura uskladi i popravi.
Reljić je međutim, odmah posegnuo za najradikalnijom mjerom, trajnom zabranom, što dokazuje da cilj nije bio poboljšanje sistema ili zaštita podataka, nego njegova potpuna blokada.
Pokušavaju državu predstaviti totalno nefunkcionalnom
Težište i najteže ekonomske posljedice Reljićevog poteza,direktno pogađaju Upravu za indirektno oporezivanje BiH, instituciju koja predstavlja finansijski stub države i svakog mjeseca prikupi i do milijardu KM,a nekada i više novca od indirektnih poreza.
Cjelokupan sistem naplate PDV-a i carina danas počiva na digitalnom poslovanju, gdje su hiljade kompanija zakonski obavezne da poreske prijave i carinske deklaracije podnose isključivo upotrebom kvalifikovanih elektronskih potpisa.
Gašenjem infrastrukture koja to omogućava, Agencija za zaštitu ličnih podataka rizikuje potpuni zastoj i paralizu poreskog sistema, jer kompanije preko noći gube legalnu mogućnost da prijave i uplate svoje obaveze.
Naizgled, najveći apsurd Reljićeve administrativne 'ofanzive' na dvije državne institucije leži u činjenici da njene posljedice , preko UIO direktno udaraju i na budžet RS.
Finansijski opstanak entiteta RS , od isplata penzija do plata javnom sektoru, stopostotno zavisi od svakodnevnih doznaka sa Jedinstvenog računa UIO BiH.
Blokiranjem sistema preko kojeg privreda puni taj račun, kadar SNSD-a svjesno rizikuje finansijsku stabilnost i države a i entiteta RS.
Međutim, u političkoj igri SNSD-a, cilj očigledno opravdava sredstvo. Vladajuća struktura u RS-u očigledno je spremna prihvatiti privremeni finansijski kolaps kako bi u praksi dokazala svoju omiljenu tezu o 'nefunkcionalnoj Bosni i Hercegovini'.
Cilj je proizvesti vještački haos, natjerati privredu na gubitke, a potom za sve okriviti državni aparat i predstaviti ga nesposobnim.
Sumnjiva Fortina i još sumnjivija šutnja iz UIOBiH
Još jedna sasvim izvjesna opcija zbog koje je SNSD udario i na IDDEEA-u i na UIOBiH kao državne ovjerioce jeste taj da se od države otme posao vrijedan stotine miliona KM i da se prebaci u ruke privatnika.
Jer, gašenjem legalnih državnih ovjerilaca stvara se prostor za privatne IT strukture bliske režimu u Banjoj Luci, koje bi pod krinkom 'spašavanja privrede' preuzele desetine miliona vrijedan posao izdavanja elektronskog potpisa, koji bi u tom slučaju za građane bio skuplji, ali bi režim kroz razne 'talove' sebi osigurao sigurno priliv dijela tog novca.
Iz načina Reljićevog obrazloženja rješenja proizlazi i stav koji ide upravo u pravcu favorizovanja modela u kojem bi takve usluge prvenstveno pružali privatni pravni subjekti, iako zakon ne isključuje javne institucije koje ispunjavaju propisane uslove i koje su već prošle akreditaciju od strane nadležnog državnog organa.
Agencija za zaštitu ličnih podataka u ovom slučaju ide korak dalje od svoje osnovne nadležnosti, jer u obrazloženju rješenja i za IDDEEA-u i UIO ulazi u tumačenje Zakona o elektronskom potpisu i na osnovu vlastitog tumačenja zaključuje ko može biti ovjerilac i ko smije izdavati kvalifikovane elektronske potvrde.
A, to pitanje je u nadležnosti Ministarstva komunikacija i prometa BiH, koje vodi registar ovjerilaca i daje zvanična odobrenja. Uprkos tome što su državne institucije UIO i IDDEEA već akreditovane kao ovjerioci i upisani u zvanični registar, Reljić zaključuje da ne postoji pravni osnov za takvu djelatnost jer je posmatra isključivo kroz Zakon o zaštiti ličnih podataka, čime se faktički dovodi u pitanje već izdata dozvola nadležnog regulatora.
I dok se IDDEEA odmah oglasila saopćenjem o novom udaru na njene nadležnosti, s druge strane nakon SNSD-ovog napada na državne institucije, veoma je indikativna i gromoglasna šutnja državnog ministra komunikacija i transporta BiH, Edina Forte.
Iako je upravo njegovo ministarstvo jedini zakonski regulator i jedini organ u državi koji prema Zakonu o elektronskom potpisu ima pravo da licencira, nadzire i eventualno zabranjuje rad ovjerilaca, Forto mirno posmatra kako mu SNSD-ov direktor u tehničkom mandatu javno otima nadležnosti i urušava važnu državnu oblast o kojoj on mora voditi računa.
Stoga, FOrtina pasivnost otvara ozbiljna pitanja. Šuteći na direktno suspendovanje zakona iz sopstvenog resora, ministar Forto se pretvorio u nijemog posmatrača dok se pravi teren da se najvažniji sistemi države predaju u ruke entitetskim i privatnim strukturama.
Takvo bježanje od odgovornosti čine ga direktnim saučesnikom u administrativnom gašenju digitalne Bosne i Hercegovine.
Sumnjivo je zašto šuti i Zoran Tegeltija, direktor UIO BiH i također SNSD-ov kadar, pa je pitanje da li se ovo sve dešava uz njegovu saglasnost ili mimo njega, kao dijela struje SNSD-a koja je imala već problema s Miloradom Dodikom, pa je ovo možda udar i na njega.
Šta god da je u pitanju, Reljićeva rješenja konačan epilog sigurno će dobiti pred Sudom BiH.