Udruženje žrtava i svjedoka genocida, Udruženje Pokret „Majke enklava Srebrenica i Žepa“, Udruženje „Žena Podrinja“, Udruženje Majke Srebrenice, Udruženje Žene Srebrenice uputili su oštar odgovor Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove (IRMCT), u kojem se protive zahtjevu odbrane za privremeno ili prijevremeno puštanje na slobodu ratnog zločinca Ratka Mladića.
Pismo je upućeno predsjednici Mehanizma Gracieli Gatti Santani, a predstavnici žrtava navode da se zahtjev odbrane zločinca Mladića temelji na navodnim humanitarnim razlozima, ali da on nije nov te da su slični zahtjevi ranije već razmatrani i odbijeni.
'Zahtjev nije ništa novo'
'Predstavnici žrtava i preživjelih najoštrije se protive zahtjevu odbrane za prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu. Ovaj zahtjev nije ništa novo. Još od trenutka dovođenja Ratka Mladića pred međunarodni sud, odbrana sistematski pokušava ishoditi njegovo puštanje koristeći iste ili slične argumente. Sudska vijeća i predsjednici suda takve su pokušaje već više puta razmatrali — i odbacili. Jučerašnji zahtjev temelji se na navodnim humanitarnim razlozima.
Međutim, sama činjenica da odbrana nudi alternativu — bilo privremeno, bilo prijevremeno puštanje — jasno pokazuje da se ne radi o jedinoj nužnoj mjeri, već o pravnoj taktici. Time se dovodi u pitanje i tvrdnja o neposrednoj životnoj ugroženosti. Posebno je problematična tvrdnja da bi liječenje u Srbiji bilo prikladnije od onoga koje se osigurava u okviru Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove. Riječ je o instituciji koja ima jasnu obavezu osigurati adekvatnu medicinsku skrb svim pritvorenicima — uz međunarodni nadzor i visoke standarde', navode iz udruženja.
Dodaju da tvrdnja da takav sistem ne može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu zahtijeva čvrste i nedvosmislene dokaze, koji u ovom slučaju nisu uvjerljivo predočeni.
'Žrtve podsjećaju da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Kazna doživotnog zatvora nije simbolična — ona predstavlja minimum pravde za hiljade ubijenih i njihove porodice. Za preživjele, ovakvi zahtjevi znače ponovno otvaranje rana i pokušaj relativizacije odgovornosti. Dok se govori o „dostojanstvu“ osuđenog, ne smije se zaboraviti dostojanstvo žrtava — koje traje cijeli život. Izvršenje kazne predstavlja minimum pravde. Prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu: – potkopalo bi konačnost presuda, ponovno traumatiziralo žrtve i preživjele, narušilo povjerenje u međunarodnu pravdu, ističu.
Trajne posljedice
Napominji kako mnoge žrtve i dalje žive s trajnim fizičkim i psihološkim posljedicama.
'Za razliku od osuđene osobe, njima nije ponuđena nikakva „olakšica“. Dok se odbrana poziva na dostojanstvo na kraju života, žrtve ističu da dostojanstvo uključuje i odgovornost. Izrečena kazna upravo je izraz tog dostojanstva prema žrtvama i ne smije se umanjivati osim u doista izuzetnim okolnostima, a one u ovom slučaju ne postoje. Puštanje na slobodu u ovom trenutku poslalo bi opasnu poruku — da čak i oni osuđeni za genocid mogu izbjeći punu odgovornost pozivanjem na starost ili bolest. Zato žrtve jasno poručuju: Pravda mora ostati dosljedna. Kazna mora biti izvršena. Nema prijevremenog završetka za zločine koji nemaju rok trajanja - poručili su iz ovih udruženja u pismu.
Podsjećamo da je odbrana pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića podnijela 30. aprila 2026. godine hitan zahtjev Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove (IRMCT), tražeći njegovo privremeno ili prijevremeno puštanje na slobodu iz, kako navode, 'humanitarnih razloga'. Tvrde da je njegovo zdravstveno stanje naglo i nepovratno pogoršano, te da se nalazi 'u završnoj fazi života'.