Stručnjak za rusku nuklearnu politiku i naučni novak Centra za međunarodnu i odbrambenu politiku Univerziteta Queens u Kanadi, Maksim Starčak, u razgovoru za portal Meduza pojasnio je kako bi tekao proces aktiviranja nuklearnog oružja u slučaju da se Vladimir Putin odluči na takav potez.
Istaknuo je, za početak, kako u SAD-u samo predsjednik može narediti lansiranje nuklearne rakete, ali i da ne može sam donijeti odluku o tome.
"Predsjednik ili vršitelj dužnosti mora proći kroz proces identifikacije kroz razmjenu kodova, njegovu naredbu mora potvrditi ministar odbrane, zatim se kontaktira načelnik Združenog štaba, koji daje naredbu Nacionalnom vojnom zapovjednom središtu i sjedištu američkog strateškog zapovjedništva da lansiraju nuklearne projektile", pojašnjava Starčak i pojašnjava kako stvari stoje u Rusiji.
"U Rusiji predsjednik mora odaslati kodirani signal za otključavanje nuklearnog oružja i time odobriti njegovu upotrebu. Ovaj signal se prenosi preko prijenosnog upravljačkog sistema 'nuklearnog kofera", navodi i dodaje kako iste takve uređaje posjeduju i ministar odbrane i načelnik Glavnog štaba.
Kako putuje signal?
"Stvarna mogućnost nuklearnog udara je izvediva ako dopuštenje dolazi od sva tri uređaja", pojašnjava.
Signal za napad zatim ide posebnoj službi Glavnog štaba koji naredbu prenosi određenom zapovjedništvu na čijem se mjestu nalaze nuklearne snage. Naredba zatim ide od zapovjedništva do oficira odgovornog za stvarno lansiranje.
Za Staračka, ovaj je lanac dug i prema njemu čini se da postoji sigurnosna zaštita, ali…
"Ako su, primjerice, predsjednik i Ministarstvo odbrane nedostupni, s njima nema komunikacije, načelnik Glavnog štaba može i sam donijeti odluku o nuklearnom lansiranju", kaže i nastavlja.
Treći oficir uložio veto
"Što se tiče taktičkog nuklearnog oružja, tu je lanac još duži. Bojeva glava mora se uzeti iz centraliziranog skladišta, transportirati, pripremiti medij, utovariti i uputiti vojska. Dug je to lanac i u svakoj fazi se može javiti sumnja u to želimo li to doista učiniti. Osim toga, sve se to prati pa bi NATO i SAD brzo otkrili te planove", pojašnjava Starčak i odgovara na pitanje može li se odbiti Putinova naredba te naglašava kako je moguć i takav scenarij zbog dugačkog lanca zapovijedanja.
"Tokom Karipske krize 1962., sovjetsku podmornicu B-59 bombardirali su američki protupodmornički avioni. Podmornica koja nije imala operativnu komunikaciju s visokim vojnim zapovjedništvom imala je pravo samostalno donijeti odluku o nuklearnom udaru. Ali, za to je bio potreban pristanak kapetana i još dvojice oficira. Nakon bombardiranja, kapetan je mislio da je počeo nuklearni rat te je uz saglasnost svog zamjenika htio izdati zapovijed za otvaranje vatre. No, treći viši oficir uložio je veto na to", podsjetio je Starčak.
"Prema tome, odluka o nuklearnom napadu i dalje leži na više ljudi i želim vjerovati da će racionalnost pobijediti emocije", rekao je ovaj stručnjak za Meduzu.
