Jedan od definirajućih aspekata rata u Ukrajini je činjenica da se u njemu bore jedinice s različitim ideološkim pokretačkim pogonima. Dosta pozornosti već je posvećeno krajnje desnim jedinicama, kako Teritorijalne odbrane, tako i Oružanih snaga Ukrajine, poput bataljona Azov i Desnog sektora.
S ruske strane također imamo miks ideologija, od neoboljševičkih autoritaraca do neonacista. Nacionalističke frakcije također postoje na obje strane. Pukovnija Kastuś Kalinoŭski, koju čine bjeloruski dobrovoljci, kao i Gruzijska nacionalna legija, obje se primjerice bore na strani Ukrajine.
Sto četrdeset prvi specijalni motorizirani puk ili Kadirovci, čečenska paravojna jedinica, objavio je gomilu sadržaja na društvenim mrežama, posebno tokom opsade Mariupolja, što je dio internetskog ratovanja između njih i ukrajinskog bataljona Azov, koja je također imala izraženu neonacističku crtu dok nije integrirana u regularnu vojsku, ali službena Rusija ih i danas optužuju za nacizam. Tako su borci Azova još 27. februara objavili video u kojem umaču puščane metke u svinjsku mast, vrijeđajući svoje muslimanske neprijatelje.
No, samo na ukrajinskoj strani postoje i anarhističke formacije. Jedna od najistaknutijih takvih organizacija uključenih u aktuelni rat je Komitet otpora, koordinacijsko tijelo za anarhističke, libertarijanske i antifašističke jedinice unutar Teritorijalne odbrane. Mnoge od tih manjih jedinica su otvoreno anarhističke, kao što su RevDia i Crna zastava Ukrajine.
Komitet otpora i pridružene mu borbene jedinice snažno su prisutni na društvenim mrežama od početka rata, objavljujući videozapise i fotografije svojih boraca na vježbama i na mjestima za prikupljanje pomoći.
Dvadesetog maja objavili su manifest na četiri stranice u kojem su iznijeli ko su oni, svoja načela, trenutne aktivnosti, kao i aspiracije za veći utjecaj na ukrajinsko društvo te svoj pogled na rat. Iznijeli su i neke ključne zahtjeve od ukrajinske vlade i međunarodne zajednice.
Sama nazočnost anarhista unutar TDF-a izazvala je mnoga pitanja izvan Ukrajine. Jedno od temeljnih je ono kako su uopće organizirani anarhisti koji se bore za Ukrajinu i kolika je njihova približna snaga u ovom trenutku.
Još su češća pitanja kako se anarhisti mogu pridružiti vojsci ikoje države, a da ne proturječe vlastitoj ideologiji. Prisutne su i primjedbe da bi se ”anarhisti mogli naći na istoj strani s fašistima i neonacistima”, što je standardni dio propagandnog repertoara koji je naslonjen na Putinovu tvrdnju o ”denacifikaciji Ukrajine” kao povodu za "specijalnu vojnu operaciju”.
Da bi dobio odgovore na ova pitanja, Militant Wire obratio se jednom od anarhističkih boraca za Ukrajinu koji je predstavljen samo kao ”Ilija”, koji je član Komiteta otpora i naglašava da govori ”isključivo u svoje ime”.
On je objasnio da je Komitet otpora bio osnovan kao koordinacija anarhista/libertarijanaca spremnih pridružiti se oružanom otporu protiv ”imperijalističke agresije Putinova režima”. Imaju Instagram i Telegram kanal za prezentaciju anarhističkog udjela u otporu, kao i gerilskih aktivnosti u Rusiji i Bjelorusiji.
Ovaj plan počeo se razvijati nekoliko mjeseci prije rata, a mrežni računi anarhista otvoreni su samo nekoliko sedmica prije nego što je zapravo počeo. ”Pripremili smo se za slučaj rata, iako je malo ko od nas, ako je uopće iko, očekivao da će se to zaista dogoditi.”
Na pitanje kako to da su anarhisti donijeli odluku da se uključe u vojni otpor ruskoj invaziji, Ilija je sa svoje tačke gledišta objasnio:
"Uvidjeli smo nužnost da budemo zajedno s društvom Ukrajine u njegovoj borbi protiv neototalitarne agresije. Shvatili smo da se svaka politička zajednica s ambicijom da postane značajan društveni akter treba organizirati i aktivno uključiti u ova događanja. Rat je, kao i revolucija, vrijeme društvene transformacije. Koje će oblike ova transformacija poprimiti, ovisi i o nama i našoj aktivnosti."
Prije pojave Komiteta otpora, objašnjava, nije postojala nikakva njihova vojna formacija, pa niti striktno anarhistička organizacija. Postojala je njihova zajednica, različite grupe i pojedinci koji su bili voljni organizirati se u ovim hitnim okolnostima.
"Imali smo neke lične veze unutar sistema Teritorijalne odbrane, što nam je otvorilo mogućnost da se u njih uključimo kao zaseban vod od otprilike 50 ljudi. Nemamo nikakvih posebnih uvjeta koji bi nas razlikovali od bilo kojeg drugog pododjela Teritorijalne odbrane. Međutim, imamo priličnu slobodu kako se organizirati unutar voda i on je organiziran na prilično demokratski način, iako u skladu sa zahtjevima određene vojne hijerarhije."
Ilija napominje da oni nisu jedini anarhisti uključeni u otpor ruskoj invaziji jer anarhista ima i u ”redovnoj vojsci”, uključujući i one koji se bore na prvoj crti bojišnice. Među organiziranim grupama su njihovi suborci iz Ekološke platforme, koji su također integrirani u Teritorijalnu odbranu. Na pitanje za što se bori Komitet otpora u ovom ratu i što se nadaju postići, Ilija odgovara:
”Mislim da je ono što ujedinjuje sve ljude povezane s Komitetom otpora vizija aktuelnog odbrambenog rata kao čina narodnog otpora protiv otvoreno imperijalističke intervencije Putinova režima. Zato u tome sudjelujemo i vjerujemo da će poraz okupatorskih snaga svakako biti dobar kako za lokalno društvo, tako i potencijalno za cijeli postsovjetski prostor. Volio bih vidjeti kako je invazija skršena narodnim otporom, a ujedno i da anarhistički pokret iz ove priče izađe što organiziraniji, borbeniji i iskusniji. S puno više političke vizije i razumijevanja kako postići društvene transformacije kojima težimo, kao i više resursa za to.”
Neizostavno je pitanje kako se donose odluke u Komitetu otpora, kao anarhističkoj organizaciji koja po samoj svojoj prirodi ne može imati centralno, odnosno vertikalno vodstvo. Ko, banalno rečeno, "zapovijeda"?
”Kako mi obično kažemo, Komitet otpora se kao koordinacija još konstituira. U antiautoritarnim vodovima postoji 'normalna' vojna hijerarhija sa zapovjednicima odjeljenja i zapovjednikom voda podređenim višim oficirima. Međutim, mi imamo demokratsku slobodu međusobne kritike.
Nametnuli smo i sistem izabranih zamjenika zapovjednika odjeljenja, koji su odgovorni za prenošenje kritike boraca zapovjedništvu voda. Izabrali smo i medijski odbor koji će regulirati naše medijsko djelovanje. Neko vrijeme smo prakticirali seanse kritike i samokritike, koje smo preuzeli iz iskustva revolucionara u Kurdistanu. Sada je to sve u mirovanju jer je naša jedinica u fazi čekanja na nove zadatke i potpuno strukturiranje”, odgovorio je Ilija.
A na pitanje kako su prihvaćeni od civila u područjima njihova djelovanja Ilija uzvraća da su u bliskom kontaktu uglavnom s civilnim strukturama anarhističkog pokreta, te naglašava:
”Bilo je stvarno nevjerovatno kako se od prvog dana rata počela formirati mreža solidarnosti koja povezuje grupe suboraca u različitim ukrajinskim gradovima i u Evropi. Organizirali su zaista važnu logističku liniju. Od početka blisko sarađujemo s ovim civilnim slobodarskim strukturama. Imamo jako dobre odnose s ljudima u mjestima gdje smo stacionirani. Oni nas uglavnom dočekuju sa simpatijama i podrškom. Međusobno se ispomažemo. Mještani nam puno pomažu s hranom, a mi smo malo pomogli u njihovim poljoprivrednim radovima.”
No, Ilija kaže da kao antiautoritarni vod još nisu bili uključeni u direktne borbe. Međutim, u prvim fazama rata patrolirali su područjem u kojem se posumnjalo na prisutnost neprijateljskih diverzantskih grupa. Pripadnici anarhističke jedinice također su pomagali jedinicama na prvoj liniji, logistički i u prikupljanju obavještajnih podataka pomoću dronova. Tako su uspješno otkrili jedan od neprijateljskih položaja koji je zatim pogođen ukrajinskom artiljerijom. Pomažu i u evakuaciji civila iz zona borbenih djelovanja. Tom prilikom anarhistički suborci su se našli i na udaru minobacačke vatre.
Ilija napominje da većinu njihova voda čine saborci iz Ukrajine. No, u njemu također ima i Rusa i Bjelorusa, kao i nekih saboraca sa Zapada. ”Jedinica je doista internacionalna, ali uglavnom sastavljena od istočnih Evropljana, naravno.”
Na tvrdnju kako izvan Ukrajine vlada stanovita fama o anarhistima koji se u ovom ratu ”bore na istoj strani kao fašisti”, uz pitanje kakav je stav Komiteta otpora o neonacistima unutar snaga Teritorijalne odbrane i Oružanih snaga Ukrajine, Ilija decidirano odgovara:
”Počeo bih od jednostavne činjenice da stvarni fašizam u modernoj Ukrajini predstavljaju prije svega Putinovi okupatori i njihov imperijalistički projekt. To bi trebala biti prva meta svake antifašističke snage. Priča o udjelu radikalne desnice u ukrajinskoj vojsci izrazito je pretjerana, uglavnom zbog putinovske propagande. Bilo bi, međutim, neosnovano negirati nazočnost i vidljivost desničara u društvu i vojsci. Vjerujemo da je najbolji način da se danas suočimo s ovom pojavom razvijanje vlastite strukture – organizirane i snažne.”
