Da su ulaganja u Srebrenicu u prethodnim godinama bila uglavnom "bure bez dna", pokazuje vodosnabdijevanje ove općine i komunalno preduzeće "Polet" Srebrenica. Odgovornost snose i oni što su davali, i oni što su primali novčana sredstva, jer i pored toliko uloženih sredstava u vodosnabdijevanje – Srebrenica nema vode, i to na temperaturama od 40 stepeni.
U gradski vodovod je, od povratka, uloženo jako puno sredstava, a komunalnom preduzeću donirano mnogo mašina. Pored rijeke Drine i jezera Perućac, mnogih izvora i tri-četiri hiljade stanovnika – ovaj grad nema vodu.
Vode nema od početka ljetnih dana, a redukcije koje vrši preduzeće "Polet" samo produbljuju opravdano nezadovoljstvo stanovništva Srebrenice. Građani često ne znaju ni kada dolazi, ni kada prestaje snabdijevanje vodom, jer su sve općinske službe u svakom slučaju zakazale.
Neznanje i nemar pokazuju da nikoga nije briga za ljude koji žive u Srebrenici, a lokalna vlast za vršioca dužnosti direktora preduzeća imenovala je penzionera koji ne živi u Srebrenici – kao i većina onih koji su na rukovodećim pozicijama.
Srebrenički novinar Marinko Sekulić, koji godinama ukazuje na stanje u ovom gradu putem društvenih mreža, napisao je da je Srebrenica sve više mrtav grad i da se sve čini kako bi se ispraznio od ljudi.
"Srebrenica je sve više mrtav grad... Sve češće mi se čini da, prije svega, lokalna administracija – svjesno ili po nečijem nalogu – sve čini da ovaj grad isprazni od ljudi... Ne mogu da vjerujem da su toliko nesposobni i da ne mogu napraviti bilo šta dobro za ovaj napaćeni narod.
Najprije su godinama, kao nešto, radili na vodovodu, da bi posljednjih godina Srebreničane žedne preko vode preveli. Zavrću vodu bez ikakvog reda, plana i najave, pa pričaju priče u koje više ni mala djeca ne vjeruju.
Vode ima samo u radno vrijeme lokalnih vlasti – kako bi se, valjda, mogli oprati od 'prljavog posla' kad pođu kući – jer u najvećem broju niti ovdje žive, niti šta troše, već samo uzimaju...
Propusta, promašaja, propalih i pokradenih donacija i drugih negativnosti je bezbroj, i nikad niko ni za šta nije dobio 'ni ukor razrednog starješine', a kamoli da je kažnjen... A narod šuti, trpi i bira stalno iste ili slične," napisao je Sekulić, ogorčen kao i većina građana.
Hilda Đozić jedna je od malobrojnih koja svoje nezadovoljstvo javno iskazuje vezano za nestanak vode – uglavnom putem društvenih mreža, kao i drugi građani Srebrenice.
"Mnogo veći problem od manjka vode u vodostaju jeste neblagovremeno informisanje. Idealno bi bilo da bar dan prije javite u kojim vremenskim periodima ćemo imati dostupnu vodu, te kada je 'zavrćete', a ne da bacamo kašike i nagađamo do 5 minuta prije (ili kao danas – poslije) nestanka vode.
Također, dosta ljudi radi u periodima kada imamo vodu dostupnu, te nije svako u mogućnosti doći kući u po' radnog vremena da naspe kantu vode – da se navečer ne bismo, onako kućile, svađali ko je pustio posljednju kap vode u vodokotliću!!!" napisala je, između ostalog, Đozić na društvenoj mreži.
Pored toga što je često nema, voda koja izlazi iz cijevi gradskog vodovoda puna je hlora, a nedavno je došlo i do poskupljenja cijena komunalnih usluga. Iz komunalnog preduzeća "Polet" savjetuju građane na strpljenje, podsjećaju na sušu, a u 21. stoljeću – bez konkretnog rješenja i projekta – nadaju se kiši i popravci situacije.
Građani često sarkastično komentarišu, gledajući u nebo, kako im i ovaj put samo Bog može pomoći. Međutim, i susjedni Bratunac zadesila je suša, ali građani ovog grada nemaju nikakvih problema sa snabdijevanjem vodom – jer su ih riješili dovodeći je iz rijeke Drine.