Umjetnica Mirsada Baljić u atriju palače Sponza u Dubrovniku otvorila je samostalnu izložbu "Kad svjetlost zasvira", koja je za posjetioce trebala biti otvorena do 8. juna.
No, djela cijenjene bh. slikarke pobudile su veliku pažnju u gradu pod Srđem tako da je produženo trajanje izložbe.
U intervjuu za Raport Mirsada Baljić govorila je o izložbi u Dubrovniku, svojim planovima, publici, nadahnuću...
Raduje svaki pozitivan korak
Sigurno Vam imponira informacija o produženju izložbe u Dubrovniku, ali i dosta govori o Vašem umjetničkom značaju.
"Da, raduje me svaki pozitivan korak ka mome djelu, dijalogu sa publikom, njegovom značaju i podršci domaćina, u ovom slučaju čelnicima Palače Sponza, uz moju duboku zahvalnost.
Živjeti umjetnost, biti dio vedrine i prozračnosti minulog vremena, iscjeljuju ostavljajući samo slike koje dušu i biće napajaju pozitivnom energijom.
Kao umjetnica Vi ste u tom prostoru kao kod kuće, prvi put ste tu izlagali 1987. godine.
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo svoja djela predstaviti u ovom predivnom ambijentu, u jednoj od najljepših ulica svijeta, na Stradunu u Dubrovniku. Sponza za mene ima poseban značaj, budi emocije i sjećanja na početke mog umjetničkog stvaralaštva, protkano istrajnošću i ulaskom u svijet umjetnosti.
Smisao slike
Šta publici donosi "Kad svjetlost zasvira"?
Cvjetni motivi nisu prikazani samo kao stvarni oblici, nego kao doživljaj trenutka, osjećaja i ljepote. Akvarel svojom prozračnošću omogućuje da svjetlost postane gotovo opipljiva, a boje da se slobodno prelijevaju i međusobno nadopunjuju. Zato svaka slika nosi vlastitu melodiju sastavljenu od nijansi, odsjaja i emocija.
Naziv izložbe govori o trenutku kada svjetlost prestaje biti samo vizualni element i postaje iskustvo koje se može gotovo čuti. Kroz eksploziju boja i nježne prijelaze željela sam prenijeti radost, energiju i ljepotu prirode. „Kad svjetlost zasvira” poziv je promatraču da zastane, osjeti i doživi unutarnju muziku boje i svjetlosti.
U današnje vrijeme šta je ono što traži umjetnička publika?
Smisao slike pronađen je u onome što je između oblika pošto se jedino to prenosi u znakove koji posmatrača uvode u imaginarni svijet u kome se nalazi umjetnikova misao. Publika je ta koja na osnovu viđenog produkuje osobni doživljaj, zavisno o predznanju i shvatanju iste.
Šta Vas danas najviše nadahnjuje?
Gledajući nebo, ta prostranstva koja trepere pred našim očima, zaustavljaju se na površini vode, prohladne Neretve, upijajući žarke boje pohranjene u sjećanju, do trenutka kad budu razlivene na akvarel papiru.
Putuju sjećanja, a svjetlost mi nameće jake boje, sve je u intenzivno crvenom, u intenzivno ljubičastom, u žutom, u plavom, zelenom.
Ako je zavičaj i djetinjstvo ono što svakog čovjeka obilježava za čitav život, onda je moje bavljenje pejzažom zapravo inspirirano pejzažom Hercegovine, dolinom i zelenim rijekama i krajolikom u kom sam odrastala.
To je ono što je ostavilo pečat i uticalo na moje shvatanje slike. Slikati prirodu ne znači doslovno ne prenositi njene oblike,već slikati kao priroda.
Moj životni pejzaž
Kako će izgledati Vaše ljeto?
Izložbe i projekti sastavni su dio mog životnog pejzaža. U okviru festivala Baščaršijske noći u julu u Muzeju Sarajeva- Brusa bezistan održat će se 15. Internacionalna izložba "Umjetnici Sarajevu".
14. Internacionalna umjetnička kolonija Sarajevo 2026. održat će se u avgustu u Svrzinoj kući-Muzej Sarajeva. Poslije Dubrovnika, moja 67. samostalna izložba je u avgustu u Zavičajnom muzeju Nikšić- Dvorac kralja Nikole.
Kada biste mogli vratiti vrijeme šta biste promijenili u svom životu?
Promijenila bih odnos prema samoj sebi,sve ostalo su životne nijanse.
Gdje je mjesto umjetnosti u današnjoj BiH?
Tražimo ga već izvjesni period, izgubilo se u raznim narativima. Umjetnici su pokretač svakog kulturnog prizora u našoj zemlji i njihova istrajnost i optimizam čini da ostane u granicama istog.
Imate li neko svoje djelo koje je za Vas posebno?
Imam, ono koje još nije nastalo. To je moj doživljaj duboko pohranjen, koji se iznova i iznova vraća i potiskuje one druge slike.