Umjetna inteligencija pokušava da izmjeri našu kulturnu prošlost. Ali koliko joj možemo vjerovati?
Emocije, razmišljanja i ponašanja ljudi iz prošlih vremena ne ostavljaju fosile – ali ostavljaju kulturne artefakte: slike, knjige, muziku i druge umjetničke izraze. Istraživači sada razvijaju alate koji pomoću vještačke inteligencije analiziraju te artefakte kako bi bolje razumjeli psihologiju ljudi iz prošlih epoha.
Primjeri poput Boschovog "Vrta zemaljskih užitaka" iz oko 1500. godine, Renoirovog "Plesa u Moulin de la Galette" iz 1876. ili Van Goghovih "Jedača krompira" prikazuju različite društvene slojeve i emocije kroz vrijeme – od hedonizma i prosperiteta do siromaštva i rata. Picasso je, primjerice, kroz "Guernicu" zabilježio užas Španskog građanskog rata.
Takvi kulturni tragovi postaju ono što neki nazivaju „kognitivni fosili“. Uz pomoć velikih datasetova i naprednih algoritama, naučnici sada mogu analizirati stotine hiljada umjetničkih djela i tekstova kako bi izvukli obrasce u ljudskom ponašanju kroz vijekove.
„Možemo naučiti više o psihologiji onih koji su živjeli prije nas“, kaže Mohammad Atari, socijalni psiholog sa Univerziteta Massachusetts u Amherst-u.
Cilj ovih istraživanja je razviti univerzalnije teorije o ljudskom ponašanju – ne samo prostorno, već i vremenski. No, stručnjaci upozoravaju na rizike. Kognitivni fosili nisu potpuni – predstavljaju uglavnom viši društveni sloj koji je imao pristup umjetnosti, knjigama i obrazovanju. „Proučavamo samo djelić čovječanstva“, kaže psiholog Nicolas Baumard iz Pariza.
Od knjiga do slika – tragovi kroz stoljeća
Prve ovakve analize uglavnom su bile tekstualne. U jednom primjeru, istraživači su pomoću računara analizirali preko 600 antičkih kineskih tekstova kako bi riješili filozofsku raspravu: da li su drevni Kinezi pravili razliku između uma i tijela? Pokazalo se da jesu.
Baumard i njegov tim analizirali su literaturu staru skoro 4.000 godina i otkrili da se motivi ljubavi u fikciji povećavaju kako se društva ekonomski razvijaju – što potvrđuje tezu da blagostanje otvara prostor za izražavanje emocija poput ljubavi.
No, istraživači su otišli i korak dalje – u svijet slikarstva. Tim ekonomista trenirao je AI algoritam na osnovu 80.000 slika čiji su emocije prethodno ocijenili stručnjaci. Model je zatim analizirao čak 631.000 slika iz digitalnih muzeja i otkrio zanimljive obrasce: npr. tokom tzv. Male ledene dobi (1500–1700), porast temperature bio je povezan s padom prikaza tuge i straha na slikama.
Na njemačkim slikama, pozitivne emocije poput sreće i uzbuđenja naglo su rasle oko 1850. godine, ali su potom opadale sve do kraja Drugog svjetskog rata.
Problemi i potencijali: Kad AI nije dovoljan
Iako obećavajuće, ovakve metode nisu bez rizika. Jedna široko kritizirana studija, koja je kasnije povučena, tvrdila je da su "moralizirajući bogovi" nastali nakon što su se razvila složena društva – suprotno dominantnim teorijama. Kritike su ukazale na to da su autori koristili nedovoljno stručne kodere koji su pogrešno tumačili religijske podatke.
Uprkos tome, stručnjaci poput Edwarda Slingerlanda ostaju optimistični. "Ako se AI koristi pravilno, ovo može pomoći humanističkim naukama da izađu iz beskonačnih rasprava i otkriju nove istine o čovječanstvu."