Ovisnost o šećeru poprima razmjere globalne epidemije, smatraju stručnjaci. Ljudsko tijelo nije programirano za unos velike količine šećera i masnoća. Te namirnice, osim što štete, vremenom postanu nešto što tijelo traži i to u sve većim količinama.
Prosječan čovjek iz zemalja zapadnog svijeta za godinu pojede između 60 i 70 kilograma rafiniranog šećera, a tokom života oko pet tona.
Rezultati prikupljeni testiranjem na životinjama pokazuju da nakon unosa velikih količina šećera dolazi do promjena u mozgu koje su vrlo slične onima koje se javljaju nakon konzumiranja droga.
Umor nakon jela
Dok šećer daje privremeni osjećaj energije, nuspojava procesa je velik pad šećera koji rezultira osjećajem umora. Ljudi koji ne unose prekomjerne količine slatkog nemaju tolike skokove nivoa šećera u krvi.
Promjene raspoloženja i sklonost depresiji
Ove promjene povezuju se sa posljedicama ovisnosti o šećeru, koja nas čini razdražljivima ako je tijelu uskraćeno ono na šta smo ga navikli da mu je potrebno.
Nadutost
Zadržavanje gasova i probavne smetnje nisu samo posljedica unosa premalo biljnih vlakana, već i pretjeranog unosa šećera koji može dovesti do bolova nakon jela i očigledne nadutosti trbuha zbog opterećenja koje njegovo varenje prouzrokuje.
Višak kilograma naročito u predjelu trbuha
Gomilanje kilograma u specifičnoj zoni, odnosno na trbuhu, posljedica je unosa previše šećera, što nije nužno posljedica samo šećera u desertima, već i šećera u gaziranim pićima, pecivima, tjestenini i brzoj hrani.
Eksperimentalno liječenje
U istraživanju koje je proveo Carlo Colantuoni i njegove kolege s Univerziteta Princeton, pokazalo se da su miševi koji su razvili ovisnost o šećeru nakon prolazili kroz fazu odvikavanja. Korištene metode za odvikavanje prouzrokovale su fizičke tegobe kakve se javljaju i prilikom odvikavanja od narkotika.
