Aldrich Ames, bivši visoki zvaničnik američke Centralne obavještajne agencije (CIA) i jedan od najpoznatijih dvostrukih agenata u historiji Sjedinjenih Američkih Država, preminuo je u 84. godini života, javlja BBC.
Ames je služio doživotnu zatvorsku kaznu bez mogućnosti uvjetnog otpusta, a preminuo je u ponedjeljak u saveznom zatvoru u Cumberlandu, u američkoj saveznoj državi Maryland, potvrdili su američki i britanski mediji.
U zatvor je upućen 28. aprila 1994. godine, nakon što je priznao da je godinama prodavao strogo povjerljive informacije Sovjetskom Savezu, a potom i Rusiji. Tokom svoje izdaje kompromitirao je više od 100 tajnih operacija te otkrio identitete više od 30 zapadnih agenata koji su radili za CIA-u. Najmanje deset američkih obavještajnih izvora zbog toga je izgubilo život.
Izdaja pokrenuta dugovima i luksuzom
Ames je kasnije tvrdio da se na špijunažu odlučio isključivo zbog novca. Opterećen velikim dugovima, u aprilu 1985. godine počeo je KGB-u dostavljati imena američkih agenata, za šta je već pri prvom kontaktu dobio 50.000 dolara.
Pod kodnim imenom „Kolokol“ (Zvono), sovjetskoj obavještajnoj službi u kratkom je roku razotkrio gotovo kompletnu mrežu CIA-inih agenata u Sovjetskom Savezu, za što je bio izdašno nagrađen.
„Na moje trajno iznenađenje, KGB mi je rekao da je za mene izdvojio dva miliona dolara u znak zahvalnosti za informacije“, izjavio je Ames pred sudom, čitajući priznanje dugačko osam stranica.
Tokom devet godina špijunaže primio je ukupno oko 2,5 miliona dolara. Novac je trošio na luksuzan način života – kupio je automobil marke Jaguar, putovao u inostranstvo i kupio kuću vrijednu 540.000 dolara, iako mu godišnja plata u CIA-i nikada nije prelazila 70.000 dolara.
Uspon u CIA-i i potpuni moralni slom
Amesova karijera u CIA-i trajala je 31 godinu i započela je 1962. godine, nakon što mu je otac, također analitičar CIA-e, pomogao da se zaposli poslije napuštanja studija.
Godine 1969. oženio se kolegicom iz CIA-e Nancy Segebarth, a ubrzo je poslan u Tursku kao kontraobavještajni oficir zadužen za vrbovanje stranih agenata. Tri godine kasnije vraćen je u Sjedinjene Američke Države, gdje su postali vidljivi njegovi problemi s alkoholom, a brak je počeo da se raspada.
Uprkos ozbiljnim sigurnosnim propustima, uključujući incident u kojem je u podzemnoj željeznici zaboravio aktovku punu tajnih dokumenata, 1981. godine raspoređen je u Mexico City. Tamo je upoznao svoju drugu suprugu, Mariju del Rosario Casas Dupuy, kulturnu atašeicu kolumbijske ambasade i saradnicu CIA-e, koja će kasnije biti optužena kao njegova saučesnica.
Po povratku u SAD 1983. godine, Ames je, uprkos stalnim sumnjama u njegovo ponašanje, postavljen za šefa CIA-inog odjela za sovjetsku kontraobavještajnu djelatnost.
Iako mu je profesionalna karijera formalno napredovala, privatni život mu se urušavao. Pored alimentacije prvoj supruzi, finansirao je i skup životni stil Rosario, poznate po strasti prema luksuznoj kupovini. Upravo su ga, prema vlastitim riječima, rastući dugovi gurnuli u izdaju.
„Radilo se isključivo o novcu i ni u jednom trenutku nije pokušavao prikazati da je motiv bio nešto drugo“, rekao je FBI-jev agent Leslie G. Wiser, učesnik istrage, u emisiji Witness History 2015. godine.
Ames je uhapšen 21. februara 1994. godine, nakon višegodišnje potrage za „krticom“ unutar CIA-e. U zamjenu za saradnju s američkim vlastima postignut je sporazum kojim je njegovoj supruzi izrečena blaža kazna. Rosario je priznala da je znala za novac i sastanke sa Sovjetima te je nakon pet godina puštena na slobodu.
Tadašnji direktor CIA-e R. James Woolsey Amesa je opisao kao „zloćudnog izdajnika vlastite zemlje“.
„Agenti koje je izdao umrli su zato što je jedan ubojiti izdajnik želio veću kuću i Jaguar“, izjavio je Woolsey.