Biljka koja je nekada bila popularan ukras u dvorištima širom Balkana danas se smatra jednom od najproblematičnijih invazivnih vrsta na svijetu. Riječ je o japanskom dvorniku, poznatom i pod nazivima slonovo uho ili magareća rabarbara.
Iako potiče iz istočne Azije, ova biljka se tokom 19. stoljeća proširila Evropom jer je sađena kao dekorativna vrsta. Međutim, vremenom se pokazalo da iza njenog atraktivnog izgleda stoji ozbiljan problem za prirodu, ali i za infrastrukturu.
Podsjeća na bambus
Slonovo uho je prilično upadljivo. Njegove stabljike su šuplje i podsjećaju na bambus, a mogu narasti i do tri metra visine. Veliki listovi srcolikog oblika dodatno ga čine prepoznatljivim, dok se krajem ljeta na biljci pojavljuju sitni bijeli cvjetovi.
Ipak, ono što ovu biljku čini posebno opasnom nalazi se ispod površine zemlje. Njeno snažno i razgranato korijenje može da prodire kroz asfalt, beton, pa čak i kroz temelje kuća, što dovodi do ozbiljnih oštećenja.
Stručnjaci upozoravaju da je najveći problem japanskog dvornika njegova izuzetna sposobnost širenja. Čak i najmanji dio korijena može da razvije novu biljku. Zbog toga se vrlo brzo širi duž rijeka, puteva, željezničkih pruga i zapuštenih parcela. Na tim mjestima stvara guste kolonije koje potiskuju domaće biljke i smanjuju biodiverzitet.
Botaničari često opisuju ovu biljku kao "tihog podzemnog graditelja". Njegovo korijenje se širi ispod zemlje i prodire u građevinske strukture, što može izazvati pucanje betona, oštećenja puteva, zidova i temelja zgrada. Zbog toga mnoge evropske države imaju stroga pravila kada je u pitanju sadnja i širenje ove biljke. U pojedinim zemljama čak je i namjerno sađenje ili prenošenje japanskog dvornika zakonom zabranjeno.
Zahtjevno uklanjanje
Uklanjanje ove biljke je veoma zahtjevno i često dugotrajan proces. Jednostavno košenje ili čupanje najčešće ne daje rezultate jer i najmanji dio korijena može ponovo da izraste. Najefikasnije metode obično uključuju kombinaciju mehaničkog uklanjanja i upotrebe herbicida, a potpuno uklanjanje ponekad traje i više godina.
Ako se japanski dvornik ne kontroliše na vrijeme, može izazvati ozbiljne probleme. Osim što ugrožava domaće biljne vrste, njegova prisutnost može povećati troškove održavanja zemljišta i dovesti do oštećenja objekata. Stručnjaci upozoravaju i na još jednu važnu stvar, ostatke biljke ili korijenja nikada ne treba bacati u prirodu ili na deponije, jer se tako njeno širenje samo dodatno ubrzava.
Iako na prvi pogled izgleda kao dekorativna i zanimljiva biljka, japanski dvornik je zapravo invazivna vrsta koja može napraviti ozbiljnu štetu. Upravo zato je pravovremeno prepoznavanje i kontrola njenog širenja ključna kako bi se zaštitili priroda, ali i infrastruktura.