Pranje veša većini se čini kao prilično jednostavan zadatak koji podrazumijeva ubacivanje prljave odjeće u mašinu, a zatim njeno sušenje dok ne postane potpuno vruća i suha. Međutim, stručnjak za održavanje tkanina Patrick Richardson, autor knjige „Laundry Love“, tvrdi da je pretjerano sušenje jedan od najvećih problema s kojima se susreće moderna odjeća.
Prema njegovim riječima, mnogi ljudi uništavaju svoje stvari, a da toga nisu ni svjesni, jer visoka temperatura tokom dugog perioda uzrokuje habanje vlakana. Najveći pokazatelj da griješite je velika količina dlačica u filteru sušilice, što su zapravo komadići vaše odjeće koja se polako raspada. Richardson objašnjava da je pamuk, poput teksasa na farmerkama, dvostruko jači kada je mokar, ali čim izgubi svu vlagu, trenje u bubnju počinje doslovno mrviti materijal.
Pored oštećenja vlakana, jasni znakovi pretjeranog sušenja su pojava statičkog elektriciteta i blijeđenje boja. Ako osjetite da vas pletene stvari „peckaju“ ili se lijepe za tijelo, to je jasan signal da u tkanini više nema ni mrvice vlage, što pogoduje elektricitetu. Boje također gube svoj intenzitet zbog prevelike toplote, pa je ključno promijeniti navike što prije. Iako se već nastala šteta na istanjenim materijalima ne može trajno popraviti, prestanak ove prakse će odmah poboljšati izgled vaše odjeće i produžiti joj vijek trajanja. Stručnjaci savjetuju nekoliko jednostavnih promjena koje možete uvesti već kod sljedeće ture veša kako biste sačuvali omiljene komade.
Jedna od najefikasnijih metoda je da izvadite odjeću iz sušilice dok je još na oko 80% suhoće, a zatim je pustite da se do kraja prirodno prosuši na zraku. Time ćete izbjeći duboke nabore, ali i nepotrebno izlaganje toploti u zadnjim minutama ciklusa. Također, Richardson preporučuje da veš razvrstavate prema materijalu, a ne prema boji. Sušenje sličnih komada zajedno, poput svih majica u jednoj turi ili svih peškira u drugoj, osigurava ravnomjerno sušenje svih dijelova. Ako ipak sušite mješovitu turu, dobro je zaustaviti mašinu desetak minuta prije kraja i izvući komade koji su već suhi, dok ostatak ostavite da završi proces.
Eksperimentisanje s vremenom sušenja je neophodno jer svaka mašina ima drugačiju snagu, pa bi bilo idealno skraćivati cikluse za po pet minuta dok ne pronađete savršenu tačku u kojoj je odjeća suha, ali ne i „spržena“.
Umjesto najjačih programa, uvijek koristite srednju temperaturu jer se na visokim programima ivice, poput onih na peškirima, osuše prebrzo i počnu se trošiti dok je sredina još vlažna. Dodatni savjet za zimske mjesece je korištenje suhog zraka u domu; pošto je vlažnost niska, odjeća se suši brže nego ljeti, a mokar veš na stalku može poslužiti kao prirodni ovlaživač zraka u prostoriji, što je dodatni bonus za zdravlje i očuvanje materijala.