Serija Untamed ne gubi vrijeme kada je riječ o snažnom prvom utisku. Netflixova serija počinje na stijeni El Capitan, gdje se dvoje penjača polako probija uz gotovo okomitu kamenu liticu, a rizici visine i izloženosti govore sami za sebe. A onda tijelo iznenada pada, zapliće ih u užad i u jednom trenutku potpuno mijenja ton serije. Riječ je o oštrom i uznemirujućem uvodu koji odmah pokazuje da Yosemite nije samo lijepa pozadina, već mjesto gdje stvari mogu krenuti po zlu, i to veoma brzo.
Ubrzo stiže lik Kylea Turnera, kojeg tumači Eric Bana. On je istražitelj Nacionalne službe parkova koji radi po vlastitim pravilima i ima složenu prošlost, i s poslom i sa samim parkom. Uz Banu se pojavljuju Sam Neill, sjajna Rosemarie DeWitt i Lily Santiago, u ulogama kolega i članova porodice koji se nađu uvučeni u širu zavjeru oko ubistva. Turner je grub, izuzetno sposoban, nesklon timskom radu i gotovo instinktivno odbacuje zvaničnu verziju da je smrt bila samoubistvo. Iako je riječ o poznatom tipu lika, Untamed se ne zadržava na tome da ga učini simpatičnim ili zagonetnim. Fokus serije je prije svega na problemu s kojim se suočava: istraživanje nasilne smrti na prostoru koji je ogroman, zabačen i snažno motiviran da očuva iluziju sigurnosti zbog turizma.
Netflixov „Untamed“ – klasična misterija s divljim obratom
Iako Untamed započinje poznatom krimi-postavkom – jedna mrtva žena, jedan mračni istražitelj i jedan neiskusni partner, serija se izdvaja time što radnju smješta u ogromnu, nepredvidivu divljinu Yosemita, gdje se čini da sam park skriva tajne. Ono što slijedi nije samo još jedna proceduralna drama, već sporo građen triler koji testira likove, otkriva skrivene dijelove ljudske psihe i tjera gledaoce da se zapitaju ko – ili šta, zaista ima kontrolu.
Misterija u središtu serije prilično je klasična: smrt žene ne uklapa se u službenu verziju, slučaj drugi brzo zatvaraju, ali ga uporni i mračni istražitelj ne prestaje goniti. Turnerova intenzivnost i tvrdoglavost su poznati elementi, ali okruženje, zajedno s Baninom grubom i izmučenom pojavom, podiže priču na viši nivo. Yosemite je ogroman, gotovo labirint, s skrivenim stazama, zabačenim predjelima i nepredvidivim opasnostima koje i rutinsku istragu pretvaraju u logističku noćnu moru. Teren stalno pritišće likove, pretvarajući ono što je mogla biti standardna procedura u priču koja zahtijeva strpljenje i domišljatost.
Serija se snažno oslanja na vizualni i zvučni doživljaj kako bi prenijela osjećaj prisutnosti prostora. Široki pejzaži, guste šume i zastrašujuće litice stapaju se s diskretnim zvukovima, hučanjem potoka, pucanjem granja i promjenjivim vjetrom, stvarajući trajnu nelagodu. U ovom okruženju ljudi nisu na vrhu lanca ishrane, a serija nas rado podsjeća na tu činjenicu. Umjesto urbanog noira, Untamed nudi divljinu, zamjenjujući sirene i gužvu otvorenim nebom i odjecima kanjona. Serija istražuje napetost između ljepote parka i njegove ravnodušnosti, podsjećajući gledaoce da priroda može biti istovremeno veličanstvena i nemilosrdna, te da je sam pejzaž lik koji oblikuje svaki obrat istrage.
„Untamed“ nije tipična krimi-serija
Untamed jasno želi biti više od jednostavne kriminalističke drame, posežući za temama koje priči daju emotivnu težinu. Tuga, roditeljstvo i lični gubici provlače se kroz seriju i utiču na odluke i odnose, dok se pitanja pravde često sudaraju s institucionalnom pogodnošću. Serija se dotiče i domorodačke historije te unutrašnje politike parka, ali ti motivi rijetko dobiju više od kratke pažnje, ostavljajući zanimljive pravce nedovoljno istraženim. Na papiru, lako je shvatiti zašto bi neko Untamed mogao odbaciti kao još jednu Netflixovu misteriju.
Postoje poznati klišei, ponešto plitko razrađeni likovi i završnica koja nagomilava preokrete brže nego što ih priča može u potpunosti iznijeti. Ipak, serija češće funkcioniše nego što ne. Njena atmosfera, posebno način na koji se park „osjeti“ na ekranu, nadoknađuje nedostatke u karakterizaciji, uvlačeći gledaoce u prostor koji je istovremeno veličanstven i opasan. Nije revolucionarna, ali u moru proceduralnih drama Untamed nudi nalete adrenalina i šokantna otkrića, naročito u završnim epizodama, dokazujući da snažan osjećaj mjesta može nositi priču dalje od prenatrpanog zapleta.
Snažne glumačke izvedbe Erica Bane i Sama Neilla
Čak ni prizori impresivni poput Yosemita, s golemim šumarcima sekvoja i snažnim vodopadima, ne bi funkcionisali bez glume koja ih prati. Sam Neill, kao šef rendžera Paul Souter, pokazuje zašto je veteran koji i dalje lako dominira scenama. U seriju unosi toplinu, strpljenje i suptilnu moralnu fleksibilnost, dajući liku dubinu u okruženju gdje neki drugi likovi naginju klišeima. Njegova odmjerena gluma pruža osjećaj iskustva i tihe autoritativnosti, čineći ga etičkim osloncem serije.
Nasuprot njemu, Banin Turner je oličenje intenziteta i kontrole, klasični mračni istražitelj čija se sposobnost ne dovodi u psetanje. Bana uvjerljivo nosi fizičku zahtjevnost uloge, ali emocionalne barijere lika ograničavaju njegovu dubinu. Srećom, Rosemarie DeWitt kao Turnerova bivša supruga Jill donosi snažan kontrapunkt, ispunjavajući scene frustracijom i brigom koje podsjećaju na ljudsku cijenu Turnerove opsesije. Upravo ove glumačke izvedbe čine Untamed zanimljivim i onda kada bi inače mogao posrnuti.
Na kraju, riječ je o napetom i uranjajućem iskustvu koje uspijeva održati tempo kroz svih šest epizoda. Između neumorne istrage, ličnih uloga i divljine koja je podjednako lijepa i opasna, serija osvaja na način na koji mnoge osnovne krimi-serije ne uspijevaju. Untamed je možda prošao ispod radara mnogih gledalaca, ali njegova napeta, mračna i upečatljiva priča čini ga jednom od najzahvalnijih Netflixovih misterija ove godine. Vrijeme je da prestanemo da je zanemarujemo, piše Collider.