Održavanje stambenih zgrada u Sarajevu već godinama predstavlja jedan od većih komunalnih i organizacionih problema.

Mnoge zgrade, posebno one starije gradnje, suočene su s dotrajalim instalacijama, oštećenim fasadama, neispravnim liftovima i zapuštenim zajedničkim prostorijama. Iako stanari redovno izdvajaju sredstva za održavanje (veliki broj njih), konkretni pomaci često izostaju ili su vidljivi tek nakon dužeg vremena.

U praksi se dešava da se hitne intervencije odgađaju, dok se veći zahvati, poput sanacije krova ili fasade, godinama planiraju bez realizacije, a u mnogim zgrada je higijena na niskom nivou. 

Slaba komunikacija 

Treba reći da poseban izazov predstavlja i naplata zajedničkih troškova, jer neplaćanje pojedinih stanara dodatno usporava održavanje cijelog objekta.

Stanari se često žale i na slabu komunikaciju s upraviteljima, nejasne finansijske izvještaje te nedostatak transparentnosti u trošenju sredstava. S druge strane, upravitelji ističu da su zakonski okviri ograničavajući, a da bez saglasnosti većine stanara nije moguće pokrenuti veće radove.

Dodatno nezadovoljstvo izaziva i rad pojedinih upravitelja zgrada, za koje stanari tvrde da se svodi na puko administriranje, bez stvarnog nadzora nad stanjem objekata.

Često se, kako navode, reaguje tek nakon ponovljenih prijava ili kada problem postane ozbiljan sigurnosni rizik. Izostaje redovan obilazak zgrada, preventivno održavanje i pravovremeno informiranje stanara o planiranim radovima i troškovima.

Kao poseban problem ističe se i nedovoljna odgovornost u slučaju loše izvedenih radova, jer se reklamacije sporo rješavaju, a izvođači se rijetko pozivaju na odgovornost.

Stanari smatraju da bi jača kontrola rada upravitelja, jasniji kriteriji i veća transparentnost u poslovanju mogli značajno unaprijediti stanje održavanja zgrada u Kantonu Sarajevo.

Posebnu pažnju izaziva i pitanje profita upravitelja zgrada, jer je održavanje velikog broja objekata postalo ozbiljan poslovni interes.

Naknade koje se mjesečno prikupljaju od stanara predstavljaju stabilan izvor prihoda, zbog čega je konkurencija među upraviteljima sve izraženija.

Prema tvrdnjama stanara, pojedine firme ulažu više energije u pridobijanje novih zgrada nego u kvalitetno održavanje onih koje su već pod njihovom nadležnošću.

Nerijetko se obećava

U toj borbi za nove objekte, stanari se nerijetko suočavaju s obećanjima o nižim cijenama i brzim intervencijama, koja se nakon potpisivanja ugovora ne ispune u potpunosti.

Kritičari upozoravaju da sistem, u kojem se broj zgrada mjeri kao pokazatelj uspješnosti upravitelja, često ide na štetu stvarnog stanja objekata, dok se profit stavlja ispred dugoročnog održavanja i sigurnosti stanara.

Zastupnik U Skupštini Kantona Sarajevo Redžo Lemezan pokrenuo je pitanje izmjena Zakona o upravljanju zajedničkim dijelovima zgrada, s ciljem strožije kontrole rada upravitelja.

Kako kaže, jasno je da građani nisu zadovoljni načinom na koji se održavaju zajedničke prostori u stambenim objektima.

"Stanje u zgradama u Kantonu Sarajevo je katastrofalno. Prvenstveno je higijena na jako lošem nivou, što je realno najlakše rješivo.

Drugo, fasade i krovovi su u takvom stanju da su svi građani svjedoci da je stanje jako loše. Od trenutka kada sam uputio inicijativu, dobio sam stotine poruka nezadovoljnih građana, što potvrđuje da je stvarno stanje tako loše", kaže Lemezan za Raport. 

Njegova inicijativa je da se pojača nadzor nad radom upravitelja.

"Ja sam tražio da se pojača nadzor nad radom upravitelja, jer sam dobio informacije da oni naplaćuju usluge koje ne pružaju.

Shvatam da u nekim momentima naknade koje građani plaćaju nisu odgovaraće i da se ne može sve popraviti. Međutim, nije u redu da naplaćuju neke stvari koje ne urade.

Mnogo problema

Također sam svjestan da neki građani ne plaćaju uopšte usluge, ali ne treba zbog toga da ovi koji plaćaju nemaju nikakvu uslugu.

Tako da tu ima puno problema, ali najviše je zabrinjavajuće da sve to niko ne nadzire.

Kako se sredstva troše sa zajedničkih računa građana, ko to potpisuje, da li se naplati stvarna cijena onoga što se uradi...

Nema nadzora, tako da sam inicirao da do donošenja novog zakona nadležne inspekcije pojačaju nadzor i dobio sam neke informacije da će se to i desiti", poručuje Lemezan i naglašava da je Nacrt zakona koji reguliše ovu oblast gotov i bit će vrlo brzo na Vladi KS.

"Potom će uslijediti i javna rasprava. Tražit ćemo da se zakonski puno strožije reguliše ova oblast u smislu odgovornosti i upravitelja i građana i predstavnika etažnih vlasnika", dodao je.

U javnosti se povremeno otvara i pitanje odnosa upravitelja zgrada s institucijama, posebno kada je riječ o projektima sanacije, subvencijama ili hitnim intervencijama koje se finansiraju iz javnih sredstava. Stanari tvrde da informacije o takvim mogućnostima često ne dolaze do njih ili stižu tek kada su odluke već donesene, bez njihovog aktivnog učešća.

"Dobijao sam poruke od građana u kojima se iznose takve tvrdnje. Ne bih ulazio u istinitost, ali moram biti iskren pa reći da ima dosta takvih poruka što svakako daj na značaju sumnji da su te tvrdnje možda i istinte s obzirom da je bilo puno poruka", govori Lemezan.

Dodatna sumnja

Sa druge strane, dodatne sumnje izaziva i činjenica da se pojedini upravitelji godinama zadržavaju na istim objektima, uprkos kontinuiranom nezadovoljstvu stanara, što otvara prostor za pitanja o nivou institucionalnog nadzora i kriterijima po kojima se prati njihov rad. 

Iako ne postoje zvanični dokazi o direktnoj finansijskoj koristi, kritičari upozoravaju da bliska saradnja s institucijama, bez jasne transparentnosti, može stvoriti osjećaj zaštićenosti i umanjiti odgovornost prema stanarima.

U međuvremenu, zgrade nastavljaju propadati, što direktno utiče na kvalitet života stanara, ali i sigurnost objekata.

Stručnjaci upozoravaju da bi se, bez sistemskog rješenja i jače kontrole održavanja, problemi mogli dodatno produbiti, posebno u naseljima s velikim brojem zgrada izgrađenih prije nekoliko decenija.

Bez dileme da je  rješenje u strožijem nadzoru rada upravitelja, jasnijim pravilima o transparentnosti finansija te većem uključivanju stanara u donošenje odluka.

Također se sve češće spominje potreba za javno dostupnim izvještajima o radu upravitelja, jasnim kriterijima za dodjelu i oduzimanje zgrada na održavanje, kao i efikasnijim institucionalnim mehanizmima kontrole.

Bez takvih promjena, upozoravaju stručnjaci, problemi u održavanju zgrada ostat će hronični, a teret neuređenog sistema i dalje će snositi isključivo stanari.