Stanovnici Vojvodine su u nedjelju uvečee imali priliku da vide pojavu koja je izuzetno rijetka na ovim prostorima, na noćnom nebu se u vidu crvene svjetlosti ukazala polarna svjetlost poznata i pod imenom aurora borealis.
U nedelju između 17.30 i 18.30 polarna svjetlost mogla se i vidjeti u Bačkoj Planci, Novoj Crnji, Kanjiži, zatim u Somboru, Vrbasu, Kaću.
Polarna svjetlost se mogla vidjeti i u dijelovima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, piše Danas.rs.
Fotografije crvene svjetlosti na noćnom nebu ubrzo su preplavile društvene mreže.
Otkud polarna svjetlost na prostorima bivše Jugoslavije?
Otkud polarna svjetlost na prostorima bivše Jugoslavije tako daleko od Zemljinih polova, za Danas objašnjava doktorant na Maks Plank institutu za istraživanje Sunčevog sistema u Getingenu, Dušan Vukadinović.
On kaže da ovakva svjetlost nastaje u sudarima brzih naelektrisanih čestica, uglavnom elektrona i protona, sa atomima u Zemljinoj atmosferi.
„Ove naelektrisane čestice su izbačene u visokoenergetskim procesima iz Sunčeve atmosfere i čine Sunčev vjetar. Pri naletu Sunčevog vjetra na Zemljino magnetno polje, naelektrisane čestice bivaju zarobljene i to uglavnom u blizini Zemljinih polova. Ovo je i razlog zbog koga se aurore uglavnom vide daleko na sjeveru ili jugu Zemlje“, objašnjava Vukadinović.
Kako on dalje navodi ovakve pojave se mogu javiti i na nižim geografskim širinama kada je Sunčev vjetar dovoljno brz.
„U slučaju kada je Sunčev vjetar veoma snažan, iliti brz, on može da savlada jako magnetno polje Zemlje. Time se čestice Sunčevog vjetra spuštaju na niže geografske širine i omogućavaju nam da vidimo aurore i iz naših krajeva“, kaže Vukadinović.
Zašto crvena boja?
On objašnjava i zašto je polarna svjetlost iznad Vojvodine bila crvene boje, kako kaže, boju aurore određuje vrsta atoma sa kojima se čestice Sunčevog vjetra sudaraju.
„Crvenu boju aurore daje atom kiseonika koji se pobudi pri ovim sudarima i potom emituje svjetlost crvene boje. Pri snažnijem Sunčevom vjetru, ukoliko bi se čestice spustile niže u atmosferu, onda bi atom kiseonika emitovao više zelenu svjetlost. Tako ponekad možemo da vidimo istovremeno crvenu i zelenu auroru“, objašnjava Vukadinović.
Koliko će aurora da se spusti dalje od polova zavisi od intenziteta ekspolizija na Suncu koje i porizvode Sunčev vjetar poznat i kao solarna oluja, kao i od jačine magnetnog polja Zemlje.
„Snažnije eksplozije dovodode do oslobađanja veće količine čestica koje imaju i veliku brzinu. Veći broj čestica i njihova velika brzina im omogućavaju da svladaju magnetnog polje Zemlje“, priča Vukadinović.
On dodaje i da ne može svaka eksplozija na suncu da prouzroksuje auroru borealis na geografskim širinama van Zemljinih polova.
„Sunčevom vjetru treba oko 1-2 dana da dođe do Zemlje. Da bi nas Sunčev vjetar pogodio, potrebno je da se Zemlja nađe na putu ovog vjetra. Veliki broj eksplozija koji se desi na Suncu ne stigne do Zemlje“, navodi Vukadinović.
Ova pojava je jako rijetka u našim krajevima, jer, kako kaže Vukadinović, nije svaki Sunčev vjetar dovoljno snažan da nam omogući da vidimo auroru u našim krajevima.
U narednim godinama još aurora
„Intenzitet Sunčevog vjetra varira sa aktivnošću Sunca koje ima period od 11 godina. Kada je sunce najaktivnije, dešava se veliki broj eksplozija koje mogu biti dovoljno snažne da nam priušte aurore u našim krajevima. Tokom 2024. ili 2025. godine se očekuje maksimum aktivnosti Sunca i u narednim godinama možemo očekivati još aurora“, objašnjava sagovornik Danasa.
Prema informacijama koje je objavila agencija FoNet polarna svjetlost u našim krajevima je viđana i 1958, 8. i 9, kao i 11. novembra 1991. godine, kao i u noći između 6. i 7. aprila 2000. godine.
„Takođe, aurore su veoma slabog sjaja, i osim u izuzetnim prilikama, potrebno nam je tamno nebo (van gradova) kako bismo mogli lijepo da ih vidimo. Međutim, aurore možemo i snimiti korištenjem fotoaparata i koristeći snimak dugačke ekspozicije“, ističe Vukadinović.
Iako aurore predstavljaju jedan lijep prizor koji nam pruža zadovoljstvo dok gledamo u noćno nebo, one mogu imati uticaj na našu električnu i telekomunikacijsku mrežu.
„Pošto Sunčev vjetar čine brze naelektrisane čestice, pri veoma snažnim udarima Sunčevog vjetra, ove čestice mogu da se spuste veoma blizu površine Zemlje i načine štetu na električnoj i telekomunikacionoj mreži. Srećom, ovakve pojave su veoma rijetke. Međutim, veliki broj satelita koji kruži oko Zemlje može biti oštećen jer je veoma slabo, ako i uopšte, zaštićen magnetnim poljem Zemlje“, zaključuje Vukadinović.
