Prije pet stoljeća, Leonardo da Vinci nacrtao je Vitruvijevog čovjeka, djelo koje je postalo univerzalni simbol spoja umjetnosti, matematike i ljudske anatomije. Iako je crtež nebrojeno puta analiziran, stvarna metoda kojom je renesansni genij postigao savršenu proporciju između kruga i kvadrata – ostala je misterija. Sve do sada, tvrdi jedan britanski naučnik.
Dr. Rory Mac Sweeney, stomatolog iz Londona sa diplomom iz genetike, vjeruje da je otkrio ključnu geometrijsku nit vodilju u da Vincijevom crtežu – jednakostranični trokut smješten između nogu nacrtanog muškarca.
Prema dr. Mac Sweeneyju, taj trokut nije slučajan. On odgovara tzv. Bonwillovom trokutu, poznatom u dentalnoj anatomiji. Bonwillov trokut je imaginarni jednakostranični trokut koji povezuje tačke donje vilice i središnju tačku donjih sjekutića, te definiše optimalnu funkciju ljudske vilice.
„Svi smo tražili komplikovane odgovore, a ključ je cijelo vrijeme bio u Leonardovim vlastitim riječima“, rekao je dr. Sweeney za britanske medije.
U rukopisnim bilješkama koje prate Vitruvijevog čovjeka, da Vinci spominje upravo taj geometrijski oblik. Sweeney tvrdi da korištenjem tog trokuta u konstrukciji crteža nastaje odnos između veličine kvadrata i kruga u omjeru 1,64, gotovo identičan tzv. „specijalnom broju crteža“ – 1,6333 – koji se pojavljuje svuda u prirodi: od kristalnih struktura do idealnog pakovanja kugli.
Sweeneyjevo otkriće objavljeno je u časopisu Journal of Mathematics and the Arts, gdje se navodi:
„Ova studija pokazuje da Leonardovo eksplicitno tekstualno pozivanje na ‘jednakostranični trokut’ pruža njegovu metodu konstrukcije te otkriva anatomsku osnovu njegovih proporcionalnih izbora.“
Autori zaključuju da Vitruvijev čovjek nije samo umjetničko remek-djelo, već i naučna hipoteza koja anticipira matematičke odnose u idealnom dizajnu ljudskog tijela.
Vitruvijev čovjek, nacrtan perom i tintom oko 1490. godine, prikazuje nagog muškarca u dvije različite poze, uklopljenog u krug i kvadrat. Inspirisan je djelima rimskog arhitekte Marka Vitruvija Poliona, koji je vjerovao da ljudsko tijelo ima harmonične proporcije i može se upisati u geometrijske oblike – ali nije dao matematički okvir kako to postići. Da Vinci ga je, čini se, prvi tačno izračunao.
Iako je crtež stoljećima izazivao divljenje, niko do sada nije objasnio preciznu geometrijsku metodu kojom je Leonardo postigao sklad između kruga i kvadrata – odnosa koji se, kako se sada pokazuje, temelji na biološkoj funkcionalnosti.
„Nevjerovatno je da jedan crtež može sažeti univerzalno pravilo dizajna“, kaže dr. Sweeney. „Leonardo je znao, ili barem osjećao, da su naša tijela građena istom matematičkom elegancijom kao i svemir oko nas.“
Naučnici su ranije upoređivali proporcije Vitruvijevog čovjeka sa podacima gotovo 64.000 tjelesno fit muškaraca i žena. Istraživanja su pokazala da su Leonardoove procjene visine prepona, širine ramena i dužine butina u granicama od 10 posto u odnosu na današnje prosjeke.
Glava, raspon ruku, visina grudnog koša i koljena ipak su nešto veći u savremenoj populaciji u odnosu na Leonardove brojke – što dodatno potvrđuje njegovu preciznost, s obzirom na vrijeme u kojem je radio bez današnjih instrumenata.
Ako je interpretacija dr. Sweeneya tačna, tada Vitruvijev čovjek nije samo umjetnička vizija ljudske ljepote, već i vizionarska naučna analiza – tačna do decimalne tačke.
Pet stoljeća kasnije, možda napokon razumijemo šta nam je Leonardo želio reći.