Posljednjeg dana 2016. ostvario se jedan san njemačke obaveštajne službe za inostranstvo (BND): tog dana na snagu je stupio izmijenjeni zakon o BND-u. Od tada, ta državna institucija koja je politički direktno podređena kancelarskom uredu, bila je u mogućnosti da bez ograničenja špijunira telekomunikacije stranaca, piše DW.
Uspjeh 7 novinara šalje važan signal, posebno u ovim vremenima
Nijemci i građani EU trebalo bi – barem teoretski – da su od toga pošteđeni. Međutim, u praksi se to uopće ne može garantovati, jer se u ogromnoj masi telefonskih poziva, elektronske pošte i drugih oblika komunikacije širom svijeta, nikada ne može utvrditi identitet svakog pojedinca.
Čak i ta nemogućnost prepoznatljiva i laicima, trebalo je da bude dovoljan razlog svim članovima njemačkog Bundestaga da odbace to skandalozno ovlaštenje dato BND-u. Ali konzervativci (CDU/CSU) i socijaldemokrate (SPD) koji su i tada vladali, legalizovali su praksu koja je ranije bila ilegalna – i javnosti potpuno nepoznata. O njoj se saznalo 2013. kada je zviždač Edward Snowden preko međunarodnih medija otkrio mahinacije američke Nacionalne bezbjednosne agencije (NSA).
Uz velikodušnu podršku BND-a, američka tajna služba špijunira globalnu komunikaciju – i to sa njemačkog tla. Istražni odbor Bundestaga pokušao je da utvrdi opseg tog u svakom smislu pretjeranog špijuniranja, kao i odgovorne osobe. Međutim, iskreni napori, naročito opozicionih poslanika Zelenih i Ljevice, bili su uzaludni. A to što je BND na kraju čak zvanično dobio dozvolu da masovno i bez konkretnog povoda špijunira, bilo je zaista perfidno.
Zastrašujuću grešku parlamentarne većine Bundestaga, koja je ispunila veliku želju vlade Angele Merkel, sada je ispravio Savezni ustavni sud. On je konstatovao da „zaštita osnovnih prava građana od njemačke državne sile nije ograničena na njemačku teritoriju". Dakle, sada je jasno: ako je to potrebno, svi ljudi se mogu osloniti na Osnovni zakon, odnosno Ustav Njemačke – bez obzira koji pasoš imaju, gdje žive ili trenutno borave.
Tome su se nadali tužioci – grupa od sedam stranih novinara. Podržale su ih organizacije za zaštitu ljudskih prava „Reporteri bez granica" i „Društvo za prava slobode" (GFF). Svima njima bi trebalo zahvaliti na predanosti. Njihov uspjeh šalje važan signal, posebno u ovim vremenima.
Već duži niz godina, sloboda štampe je širom svijeta pod sve većim pritiskom – ne samo u autoritarnim državama i klasičnim diktaturama. U EU je dovoljan pogled na Poljsku i Mađarsku. Izvan Evrope, zastrašujući primjer je Australija. Njemački parlament sada ima šansu i dužnost da svoju demokratsku odgovornost ispuni boljim zakonom o BND-u. Za to mu je Savezni ustavni sud dao vremena do kraja 2021. Najviši pravni autoritet pritom pokazuje put za fer rješenje problema u odnosu na slobodu štampu i poštovanje ljudskih prava. Jer, pod strogim uslovima, špijuniranje telekomunikacija trebalo bi i dalje da bude moguće.
Niko ionako ne sumnja da je to neophodno. Uostalom, pomenuti tužioci takođe žele da budu zaštićeni od terorističkih napada i ratova. Otklanjanje i prepoznavanje opasnosti u ranoj fazi – to je zadatak BND-a. Kao i to da Saveznoj vladi pruži važne informacije za odluke o spoljnoj i bezbjednosnoj politici.
Ne treba zaboraviti jednog čovjeka: Edwarda Snowdena
Prema presudi, BND joj time pomaže da se „izbori na političkom polju međunarodnih odnosa i može da spriječi ozbiljne pogrešne odluke". Savezni ustavni sud daje nedvosmislena uputstva kako to može i mora uspjeti: poštovanjem „zahtjeva zaštite podataka" i pridržavanjem „elementarnih principa ljudskih prava". Ništa od toga nije za pregovaranje. Posebna vrijednost ove presude leži u toj jasnoći i nedvosmislenosti.
Kritičarima je to možda čudno. I zbog toga jer novinare koji su dobili na sudu u Njemačkoj – u većini drugih zemalja mogu i dalje bez ograničenja da špijuniraju. Ipak, svaka pobjeda nad nepravdom ili kao u ovom slučaju nad lošim zakonom, jeste razlog za radost i daje nadu drugima.
Pritom ne treba zaboraviti jednog čovjeka: bivšeg službenika NSA Edwarda Snowdena. Činjenica da taj zviždač još mora da živi u egzilu u Rusiji (!) sramota je za sve demokratije na svijetu. Amerikanac može da se ponosi ovom presudom u Njemačkoj i da nazdraviti čašom Krimskog pjenušca.
