Skupština Srbije usvojila je poseban zakon kojim se dopušta rušenje bivšeg Glavnog generalštaba vojske, zgrade oštećene tokom NATO bombardovanja 1999. godine, čime je tom objektu oduzet status kulturnog dobra i otvoren put američkom investitoru Jaredu Kushneru, zetu predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, da na tom mjestu izgradi luksuzni poslovno-hotelski kompleks.
Prostor nekadašnjeg vojnog stožera, simbol jugoslovenske modernističke arhitekture, sada je prepušten privatnom kapitalu. Kushnerova kompanija dobit će zemljište u zakup na 99 godina bez naknade, uz 22 posto profita koji bi išao državi Srbiji, piše New York Times.
Rušenje arhitektonskog simbola
Zgrada arhitekte Nikole Dobrovića, sagrađena između 1955. i 1965., bila je jedan od najpoznatijih primjera jugoslovenske modernističke arhitekture. Kompleks je simbolično prikazivao kaskade kanjona rijeke Sutjeske i od 2005. godine imao je status zaštićenog kulturnog dobra.
Sada, prema novom zakonu, taj status prestaje važiti. Direktor Zavoda za zaštitu spomenika Goran Vasić ranije je priznao falsifikovanje dokumentacije kojom je kompleks izgubio zaštitu, a Ministarstvo kulture potom je predložilo Vladi Srbije da objekt briše s liste zaštićenih spomenika.
Oporba govori o „poklonu Kushneru“
Usvajanje zakona u Narodnoj skupštini, glasovima vladajuće većine predvođene Srpskom naprednom strankom, izazvalo je oštre reakcije opozicije i struke. Opozicioni lider Savo Manojlović iz pokreta Kreni-Promijeni izjavio je da je riječ o neustavnom i koruptivnom aktu kojim vlast „poklanja spomenik kulture Trumpovom zetu“.
„Ovo je primjer korupcije, političke trgovine i ponižavanja kulturne baštine Srbije“, poručio je Manojlović, najavljujući da će Ustavnom sudu podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona.
Investicija teška pola milijarde dolara
Prema pisanju New York Timesa, Kushnerova investicija u Beogradu i Albaniji procijenjena je na 500 miliona dolara. Osim luksuznih apartmana, predviđeno je i da kompleks sadrži memorijalni dio posvećen žrtvama NATO bombardovanja 1999. godine.
Ova odluka, smatraju urbanisti, pokazuje sve dublju praksu „investitorskog urbanizma“ kojom vlast, pod izgovorom razvoja, prepušta istorijske prostore komercijalnim projektima i stranim investitorima, nauštrb javnog interesa i kulturne baštine.