Danas je utrka za Oscare prije svega posao u kojem se okreće veliki broj nula. Svake godine Hollywood pokreće pravi cirkus u kojem stratezi s visokim honorarima rade punom parom kako bi filmovi i zvijezde došli do zlatne statue. Svi uključeni u brojne kampanje ne kriju umor, no ništa ne može zaustaviti ovaj ritual. A ono što sve zanima je kako je zapravo došlo do toga?
Iza kulisa, riječ je o biznisu vrijednom desetine miliona dolara. Svake godine započinje isti spektakl u kojem se reditelji, glumci i studiji bore za pažnju članova filmske Akademije, dok u pozadini rade čitave vojske precizno plaćenih stratega, PR stručnjaka i marketinških genijalaca, piše Vanity Fair.
Sve počinje na filmskim festivalima – Venecija, Toronto ili Stockholm samo su prve stanice promotivne karavane. Prikazivanje filma u Veneciji postalo je obavezno za svaku produkciju koja želi biti primijećena. Netflix je ove godine u utrku poslao velike naslove poput „Frankensteina“ Guillerma del Tora, dok su ostali studiji uzvratili filmovima Yorgosa Lanthimosa i Kathryn Bigelow.
No, iza glamura se krije iscrpljujuća mašinerija. „Osjećate se kao trgovački putnik. Nekad biste samo došli na ceremoniju i čekali rezultat. Danas je to biznis koji vas emocionalno melje“, priznao je jedan nagrađivani reditelj. Za glumce poput Channinga Tatuma, festivali su pravi „gladijatorski okršaji“ u kojima ishod može biti koban.
Procjenjuje se da se za promociju samo jednog filma u sezoni nagrada može potrošiti i do 60 miliona dolara. Tom Quinn iz Neona priznao je da je za kampanju prošlogodišnjeg dobitnika „Anore“ potrošio 18 miliona dolara, što je tri puta više od samog budžeta filma. Troškovi uključuju sve: od raskošnih zabava do personaliziranih poklona za članove Akademije.
Streaming platforme su dodatno podigle letvicu. „Da se Oscar za najbolji film može kupiti, Netflix bi ga već osvojio“, smatra jedan PR stručnjak, podsjećajući da ova platforma godinama dobija nominacije, ali joj glavna nagrada izmiče.
Sa više od 11 hiljada članova Akademije širom svijeta, oskarovska kampanja danas izgleda poput izbora. Procjenjuje se da je za nominaciju za najbolji film dovoljno oko hiljadu glasova, dok kategorija za glumce traži tek dvjestotinjak. „To je poput političke kampanje – morate ići među ljude, ne možete samo održati jedan govor“, objašnjava jedan strateg.
Sama Akademija pokušava „stati na loptu“ i uvesti red: više se ne smiju organizovati luksuzne večere uz projekcije niti dijeliti skupi pokloni, a klevete na društvenim mrežama su strogo zabranjene. Ipak, troškovi i dalje rastu.
U Hollywoodu, utrka za Oscare više nije samo stvar prestiža; to je industrija u kojoj se slava i zlato mjere jednako kao i sve ostalo isključivo u dolarima.