Brutalnu stvar otkrivaju nove analize kostiju iz belgijske pećine Goje, neandertalci su namjerno lovili i jeli žene i djecu iz drugih grupa neandertalaca. Koliko je to vjerovatno?
Oni nisu lovili samo irvase, jelene i turove, već izgleda i najslabije članove vlastite vrste, nova studija sugerira da su neandertalci namjerno hvatali, ubijali, a zatim i jeli žene i djecu iz drugih grupa neandertalaca, vjerovatno da bi oslabili reproduktivne šanse svojih suparnika.
Ta tvrdnja je, međutim, kontroverzna, jer je zasnovana na veoma spekulativnim tumačenjima malog broja nalaza kostiju.
Masakr u pećini
Studija objavljena u časopisu Scientific Reports zasniva se na približno 100 visoko fragmentiranih neandertalskih kostiju iz pećine Goje u Belgiji. Analizirane kosti stare su između 41.000 i 45.000 godina.
Tragovi posjekotina i udaraca na kostima pokazuju obrazac poznat iz klanja konja i irvasa, što bi trebalo biti snažan dokaz za tzv. "kanibalizam zbog ishrane".
DNK analize, mjerenja izotopa i poređenja oblika kostiju otkrivaju zapanjujuću stvar – identificirano je najmanje šest jedinki, od kojih su četiri adolescentkinje ili mlade odrasle žene, kao i dvoje djece. Sve jedinke su prilično male i vitke. Ujedno se njihovi tzv. "hemijski potpisi" razlikuju od onih kod neandertalaca sa susjednih lokacija. To sugerira da nisu pripadali istoj grupi.
Namjerno ulovljene?
Koristeći kompjuterske modele, istraživači su došli do zaključka da je izuzetno mala vjerovatnoća da je riječ o prirodnoj smrti kod tolikog broja jedinki, te starosti i tog pola, a sa takvim tragovima na kostima. Umjesto toga, prekomjerna zastupljenost žena i djece sa drugačijim "hemijskim potpisom" protumačena je kao indikacija da su posebno ranjivi članovi susjednih grupa namjerno bili na meti.
Studija pritom iznosi i pretpostavku da iza izbora žrtava možda stoji neka vrsta „reproduktivne politike“, ubijanje žena i djece druge grupe posebno je ozbiljan udarac njihovom budućem potencijalu za dobivanje potomstva.
Ipak, sami autori naglašavaju da takve zaključke o motivima treba shvatiti samo kao "oprezna tumačenja", jer to objašnjenje nije ni na koji način potkrijepljeno.
Glad, rituali ili ratna strategija?
U Krapinskoj pećini u Hrvatskoj, kao i pećinama Mula-Gersi u Francuskoj te El Sidrona i Zafaraje u Španiji, već su pronalažene rascepljene kosti s tragovima guljenja mesa s njih, dakle kosti koje su tretirane slično kao životinjski ostaci.
Analizom kostiju sada je jasno potvrđeno da su neandertalci jeli meso drugih neandertalaca, ali prethodne studije prvenstveno su razmatrale dva objašnjenja za to, ekstremnu nestašicu hrane tokom kriznih vremena ili rituale u postupanju s mrtvima.
Međutim, prema sadašnjim istraživačima ostataka iz pećine Goje, brojne životinjske kosti sa istim tragovima oruđa govore protiv ideje da su neandertalci bili u nuždi što se tiče hrane. Istovremeno, druga neandertalska nalazišta u istom regionu ukazuju da su mrtve sahranjivali uz dostojanstveniji tretman.
Klimatske promjene i pritisak konkurencije
Neke drugačije interpretacije uključuju ekološke i klimatske promjene, na primjer, u slučaju francuske pećine na Roni, sugerira se da je topli period od prije oko 120.000 godina transformisao pejzaž iz otvorene stepe u šumu i raselio važne velike životinje. To je moglo nametnuti kanibalizam kao strategiju za vanredne situacije.
Modelske studije neandertalske populacije sugeriraju da je kod njih čak i malo pogoršanje uslova ishrane moglo ozbiljno utjecati na plodnost, a samim tim i na opstanak njihovih malih grupa.
Nova studija iz pećine Goje povezuje taj ekološki pritisak na neandertalce sa sve većom konkurencijom, tokom navedenog perioda, Homo sapiens već se počeo pojavljivati u dijelovima Evrope. Autori iznose spekulaciju po kojoj je to dovelo do povećanja broja teritorijalnih sukoba između neandertalskih grupa. Selektivni kanibalizam žena i djece s kojima nisu u srodstvu mogao je biti nasilan, simboličan oblik takvog sukoba.
Studija koristi i ponašanje čimpanzi kao referencu za nasilne sukobe između grupa iste vrste. Kada se radi o teritorijalnim sukobima, borbi za resurse ili pokušaju slabljenja konkurencije, čimpanze pokreću ciljane, smrtonosne napade na članove susjednih grupa.
U nekim zabilježenim slučajevima, takve napade prati agresivno postupanje s tijelom žrtve, čak do tačke konzumiranja dijelova tijela.
Između činjenica i fikcije
Ova nova studija jasno pokazuje gdje je granica trenutnih istraživanja, između nepristrasne rekonstrukcije koštanih struktura s jedne i narativnih rekonstrukcija ponašanja, motivacije i ratnih strategija s druge strane, postoji veliki jaz neizvjesnosti.
Da li su to zaista bile žrtve koje su namjerno eliminisane kako bi se oslabio reproduktivni potencijal jedne ili više konkurentskih grupa? U razgovoru za DW, francuski paleobiolog i koautor studije Erve Bošerens kaže da je to tumačenje "najvjerovatnije".
Tumačenja, međutim, uvijek nose rizik da to možda i nije odraz stvarnosti u jednoj pećini iz ledenog doba. Drugim riječima, niko zapravo ne zna zašto su žene i djeca umrli u pećini Goje. Glad, pljačka, osveta ili neki rituali ne mogu se isključiti kao mogući motiv.
Zbog toga Ulrich Fait, arheolog i profesor prahistorije i rane historije na Univerzitetu u Lajpcigu, već godinama upozorava na pretjerana i smjela tumačenja. Iako ona svakako mogu privući značajnu pažnju na arheologiju i paleontologiju, s njima se, kaže, može i pretjerati. "Drugi su rezervisaniji, djelom zato što prepoznaju koliko je arheologija bila politički osjetljiva u prošlosti," naglašava Fait.
On pritom misli na političku instrumentalizaciju arheologije prije svega tokom nacističke ere. U to vrijeme, arheološki nalazi tumačeni su, između ostalog, kao dokaz „germanskog porijekla, navodne rasne superiornosti ili historijskih teritorijalnih pretenzija“. Rasprave o mnoštvu drugih mogućih tumačenja tada nije bilo.
"U svakom slučaju, ove teorije su samo modeli ili prijedlozi za tumačenje veoma složenih nalaza. Često se pritom koriste moderne analogije ili se pozajmljuje iz drugih nauka." Prema profesoru Faitu, to kako se arheološki nalazi poput ovih doživljavaju i tumače, u priličnoj mjeri zavisi od preovlađujućeg duha vremena.